| Abstract | Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos tjelesne aktivnosti s mentalnim zdravljem i samopoštovanjem učenica i učenika gimnazija. U istraživanju je sudjelovalo 342 učenika tri gimnazije iz grada Zagreba. Upitnicima su ispitani njihova tjelesna aktivnost, depresivnost, anksioznost, stres, opće psihopatološke teškoće (subjektivna dobrobit, funkcioniranje, simptomi i rizično ponašanje) te samopoštovanje. Prema razini njihove tjelesne aktivnosti, učenici su podijeljeni u tri skupine: one koji su nisko, umjereno ili visoko tjelesno aktivni. Ispitane su razlike u varijablama koje su se odnosile na mentalno zdravlje i samopoštovanje s obzirom na razinu tjelesne aktivnosti i rod. Za depresivnost, anksioznost, stres, funkcioniranje i rizično ponašanje nisu dobiveni statistički značajni glavni efekti razine tjelesne aktivnosti niti roda, kao niti njihova interakcija. Za anksioznost, stres, i subjektivnu dobrobit glavni efekt roda bio je značajan, pri čemu su djevojke imale više rezultate na tim varijablama. Interakcija roda i tjelesne aktivnosti pokazala se značajnom samo za subjektivnu dobrobit, gdje su umjereno i visoko tjelesno aktivni mladići imali višu subjektivnu dobrobit u usporedbi s tjelesno nisko aktivnim mladićima, dok za djevojke nije bilo značajnih razlika ovisno o tjelesnoj aktivnosti. Za samopoštovanje je značajan bio glavni efekt razine tjelesne aktivnosti, pri čemu su visoko tjelesno aktivni sudionici imali više samopoštovanje u usporedbi nisko tjelesno aktivnim sudionicima. Ovo istraživanje ukazuje na potrebu za intervencijama koje bi promicale tjelesnu aktivnost među adolescentima kako bi se poboljšalo njihovo mentalno zdravlje, posebno među djevojkama. |
| Abstract (english) | The main aim of this study was to examine the relationship between physical activity and the mental health and self-esteem of high school students. The participants were 342 students from three high schools in the city of Zagreb. Questionnaires assessed their physical activity, depression, anxiety, stress, general psychopathological difficulties (subjective well-being, functioning, symptoms, and risky behavior), and self-esteem. Based on their level of physical activity, students were divided into three groups: those who were low, moderately, or highly physically active. Differences in variables related to mental health and self-esteem were examined with respect to the level of physical activity and gender. For depression, anxiety, stress, functioning, and risky behavior, the results did not show statistically significant main effects of the level of physical activity and gender, nor their interaction. For anxiety, stress, and subjective well-being, the main effect of gender was significant, with girls scoring higher on these variables. The interaction of gender and physical activity was significant only for subjective well-being, where moderately and highly physically active boys had higher subjective well-being compared to low physically active boys, while for girls there were no significant differences depending on the level of physical activity. For self-esteem, the main effect of the level of physical activity was significant, with highly physically active participants having higher self-esteem compared to low physically active participants. This study indicates the need for interventions promoting physical activity among adolescents to improve their mental health, especially among girls. |
