Ovaj se rad bavi analizom modalnih glagola u hrvatskom i francuskom jeziku, koji spadaju u kategoriju suznačnih glagola i modificiraju značenje glavnog glagola. Modalni glagoli imaju ključnu funkciju u oblikovanju odnosa između subjekta i radnje te izražavanju govornikovog stava prema onome o čemu se govori. Kroz teorijski okvir kognitivne lingvistike, koja jezik promatra kao dio ljudskog kognitivnog sustava, a primjenjujući metode kontekstne i kontrastivne analize, nastoje se utvrditi sličnosti i razlike u funkcioniranju modalnih glagola u hrvatskom i francuskom jeziku. Analiza je sprovedena na skupu od 12 modalnih glagola, za svaki jezik po 6, a to su: hrvatski glagoli moći, morati, željeti, znati, dati i imati te francuski glagoli pouvoir, devoir, faire, laisser, paraître i aller. Utvrđeno je da modalni glagoli u oba jezika čine otvoren sustav, odnosno kategoriju koja je organizirana prema principu prototipa, a obuhvaća ne samo glagole koje smatramo tipičnim modalnim glagolima, nego i glagole koji samo u pojedinim kontekstima preuzimaju modalno značenje. Nadalje, budući da modalni glagoli služe kako bi govornici mogli izraziti svoj odnos prema izvanjezičnoj stvarnosti, utvrđeno je da modalni glagoli omogućuju izražavanje nesigurnosti u jeziku. Modalnost se može izraziti i drugim glagolskim oblicima, kao što su kondicional i konjuktiv, a u kombinaciji s modalnim glagolom mogu djelovati kao kvantifikator modalnog značenja, odnosno dodatno naglasiti značenje samog modalnog glagola. Rezultati analize, ne samo da omogućuju usporedbu modalnih glagola u našem jezičnom paru, nego i stvaraju podlogu za daljnja kontekstna i kontrastivna istraživanja.