Inhibicija je jedna od ključnih izvršnih funkcija koja ima ulogu kontrolirane supresije automatskog ili dominantnog odgovora. S porastom dobi inhibicija slabi, ali bi se pomoću kognitivnih treninga mogli prevenirati ili smanjiti deficiti inhibicije. Nalazi u literaturi su za sada nekonzistentni stoga je cilj ovog istraživanja ispitati učinkovitost treninga inhibicije u srednjoj i starijoj odrasloj dobi. Sudjelovalo je 64 sudionika koji su podijeljeni u eksperimentalnu (n = 29) i kontrolnu (n = 35) skupinu. Eksperimentalna skupina odrađivala je trening sa zadatkom "lice-emocija", a aktivna kontrolna skupina komunikacijski trening. Treninzi su sadržavali ukupno 20 sesija tijekom 10 tjedana, a provodili su se tempom od dva treninga tjedno. Učinkovitost treninga ispitivala se na tri mjere bliskog transfera: neadaptivna verzija treniranog zadatka inhibicije, slika–riječ zadatak i Stroop zadatak, te na mjerama dalekog transfera zastupljenih sa zadacima ažuriranja (n–unatrag zadatak s licima, n–unatrag zadatak sa slovima) i zadacima prebacivanja (zadatak prebacivanja s licima i zadatak prebacivanja s riječima). Složena analiza varijance rezultata prikupljenih po završetku treninga pokazala je bolji rezultat eksperimentalne od kontrolne skupine u treniranom zadatku. Na slika–riječ zadatku nije utvrđen transfer, dok je na Stroop zadatku utvrđena značajna interakcija točke mjerenja i skupine čime je potvrđen bliski transfer. Na mjerama dalekog transfera na ažuriranje i prebacivanje nisu utvrđene značajne interakcije koje bi upućivale na ostvarivanje transfera.