Žene su se u posljednjih nekoliko desetljeća u mnogim područjima približile uspostavljanju ravnopravnih odnosa s muškarcima, no mnogobrojna su područja i sfere u kojima se postizanje ravnopravnosti i dalje čini teško dostižnim. Jedno od takvih područja su tradicionalno muški sportovi, u kojima su žene manjina kada se govori o profesionalnom bavljenju sportom, ali i kada se govori o posjećivanju i praćenju toga sporta. Nogomet je sport koji u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, prati velik broj ljudi te se mnogi mladi i odrasli bave profesionalnim ili rekreativnim igranjem nogometa. Međutim, ženski nogomet nikada nije uspio ostvariti popularnost kao muška verzija istoga sporta, a žene na nogometnim tribinama i dalje su rijetkost. Sa željom da se istraži kakva su iskustva žena koje posjećuju nogometne tribine i s kakvim se situacijama susreću kao manjina u tradicionalno muškom području, provedeno je dvanaest intervjua s mladim djevojkama koje su barem jednom u protekloj godini posjetile neku nogometnu utakmicu. Analizirajući njihova iskustva, dolazi se do zaključka kako su formalne razlike u pristupu muškarcima i ženama vrlo male ili nepostojeće, no nepisana pravila koja određuju kako bi se žene trebale ponašati na tribinama i dalje su izražena. Također, odnos obitelji i okoline ukazuje na to da se mnoge djevojke susreću s čuđenjem i/ili podsmjehivanjem zbog svoje ljubavi prema nogometu, a većina ih smatra kako su komentari i propitkivanje njihove autentičnosti zapravo uobičajene i šaljive prakse te ih neke i same podržavaju. Sugovornice su istaknule kako osjećaju pozitivne emocije na tribinama, vole posjećivati nogometne utakmice i sviđa im se atmosfera na stadionima, no većina ih je svjedočila i negativnim iskustvima povezanim s ponašanjem drugih sudionika na tribinama, dok su neke od njih i osobno doživjele neprimjerene komentare ili ponašanja.