| Abstract (croatian) | Hrvatska je morfologija poprilično složena zbog različitih promjena oblika u fleksiji, a te su se promjene nastojale opisati i kategorizirati s različitih pristupa. U prvom se dijelu rada daje kratki pregled hrvatske konjugacijske tipologije počevši od prve hrvatske gramatike B. Kašića (1604.) do posljednje autora J. Silića i I. Pranjkovića (2005.). Iako se broj vrsta kreće od jedne do deset, podrobnijom se raščlambom uočava da se broj tipova penje na 29.
U drugom se dijelu rada raščlanjuju neka načela razdiobe na tri skupine (a, e, i) i deset vrsta: brojnost, omjer osnovnih i prefigiranih glagola unutar vrste, posebno proširenost i njezina veza s brojnošću, odnos brojnosti i čestote, npr. broj članova svake vrste u rječniku koji raste od najčešćih 100 do najčešćih 6 tisuća riječi. Građu čini više od 24 000 hrvatskih glagola koji su podijeljeni u skupine, vrste i razrede s različitim stupnjem članstva unutar vrste. Prva se skupina sastoji samo od jednoga člana (glagoli tipa gledati), druga ima tri (glagoli tipa moliti, vidjeti i trčati), a treća šest (glagoli tipa pisati, smijati se, putovati, davati, viknuti i ići). |
| Abstract (english) | This paper analyses a new classification of verb conjugation types in Croatian, which is based on both their canonical form – the infinitive, which is the non-finite verbal form par excellence, and the basic form – the present, which is on the other end of the finiteness scale. The first chapter provides a brief overview of Croatian conjugational typology, starting from the grammar by B. Kašić (1604) until the most recent grammars by Silić and Pranjković (2005), as well as Jelaska (2015), ranging from one up to twenty-nine categories. The recent typologies within structuralist, generative and cognitive approaches are described in more detail, especially in Jelaska and Bošnjak Botica (2012), where prototype-based categorization is argued for as the most appropriate categorization.
The second part of the paper analyses some properties of the present classification into three groups (a, i, e) and ten types within them: the shape, productivity, size, usage and the relations between them. The data consists of 24,400 Croatian verbs, which are categorized into groups, types and subtypes. The first group has only one type as member (verbs such as gledati), the second has three members (verbs such as moliti, vidjeti and trčati), the third has six (verbs like pisati, smijati se, putovati, davati, viknuti, ići). |
