U radu je riječ o odnosu ruske vlasti i ruskog društva prema homoseksualnim osobama u razdoblju od 1900. do 2018. godine. Budući da je taj period bio presudan za prava gay osoba u zemljama Zapada, zanimljivo je pratiti ambivalentni odnos koje je rusko društvo imalo prema homoseksualcima, i kako su shvaćanje roda i konstrukta maskuliniteta utjecali na poimanje te problematike. Naime, homoseksualni odnosi bili su prisutni od ranih vremena ruskog društva, kada nisu nosili rodnu stigmu koju danas nose. Lijeganjem s drugim muškarcima potvrđivao se društveni status viših slojeva društva. Takva se situacija, praktički, održala do dolaska boljševičke vlasti koja je nametnula novi heteronormativni poredak s rodno-ideološkim smjernicama. To je rezultiralo umanjivanjem prava i povećavanjem neshvaćanja homoseksualnih osoba od strane ruskog društva. U razdoblju socijalističke vlasti, homoseksualci su prolazili kroz razne negativne situacije – od testiranja i „liječenja“ do zatvaranja u radne logore. Jedini svijetli trenutak dogodio se početkom 90-ih godina 20. stoljeća, kada je društvo, na javnoj razini, postalo nešto liberalnije i prozapadnije orijentirano. Međutim, zbog ekonomske, političke i društvene krize s kraja 90-ih godina 20. stoljeća, društvo se ponovno zatvorilo i postalo konzervativnijim, što je potpomogao i izbor Vladimira Putina na El'cinovo mjesto. U najnovije vrijeme društvo prolazi kroz proces duboke klerikalizacije, a zbog toga su prava gay osoba na najnižoj razini u Europi. Usporedbe radi, većina aspekata gay života bila je bolja 1913. nego 2013 godine.