Tema ovog diplomskog rada je vampir iz usmene predaje na području Balkana, primarno na području Rumunjske i južnoslavenskih zemalja te njegova tranzicija u pismenu književnost balkanskog područja. Zbog toga je rad podijeljen na dva dijela; u prvome je fokus na vampira iz folklora, njegovim karakteristikama i funkciji, a u drugome dijelu imamo analize vampirskog lika u tri književna djela Glad (Глад, 1939.), Bogomila Đuzela, Kako upokojiti vampira (1977.), Borislava Pekića i ... i na kraju je još ostao košmar (...și la sfârșit a mai rămas coșmarul, 2010.), Olivia Crâznica. U prvome dijelu se također posvećuje vrijeme kako bi se došlo do zaključa zbog kojeg je razloga vampir bio potreban zajednici. Njime se održavala društvena norma, red, dok se također pokušalo oprostiti od pokojnika. Međutim vampirska uloga najviše odgovara onoj koju su imale žrtve u antičkim vremenima. Njima se pokušalo zadovoljiti bogove kako bi blagoslovili zemlju, smirili svoju srdžbu i zaštitili smrtnike. Za vampira se vjerovalo da donosi kugu i druge bolesti, odgovoran je za neobjašnjiv pokolj životinja, kao i za suše, poplave i druge prirodne katastrofe. Zbog toga bi ga se dehumaniziralo; prestalo ga se gledati kao pokojnika, već kao demona, jer bi se time opravdalo oskvrnjavanje groba i osakaćivanje trupla. On je u isti trenutak bio i žrtva i krivac te se njegovim uništenjem vjerovalo da će prokletstvo koje je donio, nestati. Jedna od važnijih karakteristika koja je poslije vrlo ključna u analizi je vampirska dualnost. On je u isti trenutak živ i mrtav, predstavlja čovjeka i demona, kao i materijalni i duševni svijet. Čak i njegova funkcija kao žrtva je dualna jer je usput i krivac. Ta neodređenost je specifična i iz razloga što je vampir stranac, tuđinac jer više ne spada među ljude, a ipak se vjerovalo da je riječ o pokojniku, te na taj način nije ni čisti demon. Osim vampira iz narodnih priča, u prvome dijelu se posvećuje pažnja romantizamu, kojime je došlo do tranzicije vampira iz usmene u pismenu književnost. U tom dijelu rada se više govori o zapadnjačkom pogledu na Balkan, zbog čega su male države gledane inferiorno, te se nekoliko riječi posvećuje najpoznatijem vampirskom romanu, Drakula, Brama Stokera, bolje rečeno razloga zbog kojeg je Drakula postavljen na području Balkana. Prije analiza napravljen je pregled drugih djela sa balkanskog prostora, gdje se u prvome redu vidi utjecaj folklora i povijesti tog područja. Uzeta su pojedinačna djela iz različitih razdoblja, makar se nekoliko riječi reklo i o bugarskome demonizmu sa početka 20. stoljeća jer se demon najčešće poistovjećuje s vampirskim likom. Što se tiče drugog dijela rada, vampiri su interesantni jer svaki ima drugačiju ulogu, iako se i dalje vidi folklorni utjecaj. U pripovjetci Glad konkretno nije riječ o vampiru, međutim odnos skupine likova prema jednome je vrlo sličan onome iz prošlosti kojeg je zajednica imala s vampirom. Roman Borislava Pekića je izabran jer se izdvaja od uobičajenog vampirskog prikaza; vampir nije toliko fizički lik, koliko ima metaforičko značenje. Pekić je njime dao kritiku ideologiji, ali usput i ljudskoj prirodi makar je ostavio folklorni element u motivu kišobrana. Zadnji je rumunjski roman ... i na kraju je još ostao košmar, najsuvremenije djelo gdje je pisac ponovno vratio klasičnog vampira iz žanra strave i užasa. Interesantno je što se u romanu vidi književni, ali i folklorni utjecaj kojima se zajedno stvorilo vrlo strašno i zanimljivo djelo.