Glavni je cilj ovog rada istražiti trenutne nastavničke prakse i metode poučavanja prošlih vremena španjolskog jezika nastavnika španjolskog jezika koji rade u kontekstu obaveznih i izbornih programa srednjih škola u Hrvatskoj. Stoga je rad podijeljen u dva dijela: u teorijskom dijelu analizirana su četiri temeljna prošla vremena u španjolskom jeziku – pretérito perfecto compuesto, pretérito perfecto simple, pretérito imperfecto i pretérito pluscuamperfecto kao i prošla vremena u hrvatskom jeziku kako bi se razjasnile temeljne razlike u značenju i uporabi jednih i drugih, što predstavlja prvi izvor zapreka u savladavanju španjolskog jezika govornicima hrvatskoga. Drugi dio teorije dotiče pristupe i metode u poučavanju prošlih vremena u španjolskom jeziku, a fokusira se na teme redoslijeda uvođenja prošlih vremena, način uvođenja pojedinog prošlog vremena (induktivno ili deduktivno, eksplicitno ili implicitno, s fokusom na formu ili sadržaj, odnosno uporabu), mjesto metajeziku i lingvističkoj terminologiji u nastavnom procesu te, naposlijetku, na kontekstualizirano poučavanje prošlih vremena. U drugome, praktičnom dijelu koji je također podijeljen u dvije sekcije, nalazi se analiza udžbenika koji se koriste u nastavi španjolskog jezika u srednjim školama, kao i analiza upitnika koji je bio upućen nastavnicima španjolskog jezika koji rade po programu Ministarstva znanosti i obrazovanja. Udžbenici i upitnik sagledani su iz perspektive temeljnih pitanja vezanih uz poučavanje španjolskog jezika obrađenih u teorijskom dijelu. Na temelju rezultata analize udžbenika i upitnika, u završnim se razmatranjima formuliraju preporuke za primjenu najuspješnijih nastavničkih praksi u poučavanju prošlih vremena u španjolskom kao stranom jeziku.