Iako je položaj razgovornog stila u standardnom jeziku poseban jer ga standardnojezične norme ne obvezuju, jer je stilski raznolik i na njega snažno utječu mjesni idiomi, taj stil, kao i svaki drugi funkcionalni stil, ima posebne značajke na temelju kojih biva razgovornim stilom i koje oblikuju njegovu posebnu normu. Osim po razgovornom leksiku i razgovornoj gramatici razgovorni je stil prepoznatljiv i po svojoj razgovornoj prozodiji. U skladu sa svojom ekonomizacijom jezičnog izraza razgovorni stil složena naglasna pravila hrvatskoga standardnog jezika pojednostavnjuje, ukida razlike po mjestu i tonu naglaska. Njegovim su bitnim obilježjem silazni naglasci na nepočetnim slogovima, eliminiranje nenaglašenih dužina, odstupanje od pravila o proklizi, hiperkorektno prenošenje naglasaka i analoško uopćavanje u fleksiji. U ovom su radu izvorom za prikazivanje i komentiranje navedenih naglasnih značajki bili akcentološki teorijski napisi i naglasni korpus dobiven praćenjem govora u javnoj komunikaciji kao što su televizija i radio i to u zabavno-glazbenim sadržajima kojima je cilj razonodom i na opušten, zabavan način informirati, educirati i senzibilizirati publiku za raznovrsnost životnih stavova. Iako razgovorni stil (kao ni jedan drugi stil) ne smije biti osnovicom na kojoj će se temeljiti normativnost standardnoga jezika, u radu je također propitano koja bi se naglasna obilježja razgovornoga stila u budućnosti mogla unijeti u propisani izgovorni standard.