| Abstract | Ovaj rad kvantitativnom i kvalitativnom analizom znanstveno-stručnog časopisa Arhivski vjesnik u razdoblju od 1899. do 2017. godine daje uvid u razvoj arhivistike prema suvremenoj znanosti. Sveukupno, istraživanje prati razvoj arhivistike kao znanstvene discipline kroz analizu triju razdoblja. U prvom razdoblju, od 1899. do 1945. godine, sadržajno se analiziraju objavljeni članci u vremenu kada je časopis obrađivao isključivo povijesne teme. U drugom razdoblju, od 1958. do 1980. godine, sadržajno se analiziraju radovi od kada je časopis dostupan na portalu Hrčak. Prva dva razdoblja (1899. – 1945. i 1958. – 1980.) istražena su sadržajnom analizom relevantnih radova, posebice uredničkih uvodnika koji su, s obzirom na tu da upućuju na uredničku politiku, najrelevantniji za utvrđivanje usmjerenja i opsega ovog časopisa pa tako i hrvatske arhivistike. Sadržajna analiza implicira čvrste okosnice preko kojih se bilježe podatci radi kasnije usporedbe i rezultata. Primarne okosnice prema kojima su članci obilježavani uključuju razliku između povijesnog, tradicionalno-arhivističkog i digitalno-arhivističkog usmjerenja. Treće razdoblje, od 1981. do 2017. godine, analizirano je sadržajno, ali i scientometrijskim metodama i alatima, s prijelomnom 1984. godinom, kada je utemeljena Katedra za arhivistiku i dokumentalistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te se usporedo s tim događajem povezuje i razvoj suvremene arhivistike kao znanstvene discipline. Navedenim razdobljima prethodi statistička analiza i analitika razdoblja od 1899. do 1945. godine, koje daje uvid u strukturu časopisa, ukupan broj naslova i radova, autorstva te opseg časopisa prema uredničkim politikama. Od 2001. do 2017. godine članci se istražuju i analiziraju posebno razvijenom kategorizacijom u tri koraka kako bi se pružio uvid u razvoj suvremene, posebno digitalne, tematike. Precizniju analizu zadane tematike omogućilo je i sustavno uvrštavanje ključnih riječi koje je započelo 2000. godine, čija je klasifikacija prikazana kroz frekventnost u člancima. Godina 2001. odabrana je kao početak ovog razdoblja radi formiranja novog uredništva Arhivskog vjesnika te održavanja prvog Kongresa hrvatskih arhivista i upravo u tom razdoblju provedene su najbogatije analize. Ukupan korpus objavljenih digitaliziranih publikacija, za predmetno razdoblje od 1899. do 2017. godine, obuhvaća 2471 članak. Zadnje razdoblje (1981. – 2017.) istraženo je na isti način kao i prijašnja radi usporedbe, ali dodatno ispitano scientometrijskim metodama i indikatorima koji uključuju autorstvo radova, produktivnost autora i najproduktivnije autori, mreže suradnje među autorima, vrste radova, opseg radova te jezik radova. Navedene analize provedene na cijelom spomenutom razdoblju rezultate i raspravu u zaključku prikazuju longitudinalno na dvjema razinama: prva je razina od 1958. do 1984., a druga od 1985. do 2017. godine. Prijelomna, 1984. godina odabrana je zato što je tada utemeljena Katedra za arhivistiku na Odsjeku na informacijske i komunikacijske znanosti kako bi se dodale informacije za interpretaciju razvoja arhivistike kao discipline. Dodatno, u dijelu zadnjeg razdoblja (2001. – 2017.) metodološki razvijena kategorizacija omogućila je uvid u zastupljenost određenih standardiziranih temeljnih koncepata suvremene arhivistike, koji, uz tradicionalne, uključuju i nove koncepte kao što su: digitalizacija, informatizacija, očuvanje autentičnosti digitalnih zapisa, proces digitalnog očuvanja, digitalni arhivi i dr. Pri tome se posebna pozornost pridodaje prelasku u digitalno umreženo okruženje. Članci sadržajnog istraživanja označeni su na temelju naslova, sažetaka i ključnih riječi. U slučaju nedoumica, pregledani su i cjeloviti tekstovi radova. Navedeni pristup stručne kvalitativne procjene usmjerenja članaka omogućio je da se sve već navedene scientometrijske okosnice provedu zasebno unutar svake dobivene skupine članaka. Budući da su dobiveni istim determinističkim procesom, tako dobiveni izvještaji izravno su usporedivi. Navedeno istraživanje pruža uvid u arhivističke specijalizacije te u razlike (ili njihov manjak) u publikacijskim i uredničkim aktivnostima te značajnim autorima i institucijama iz kojih dolaze. Kvalitativna istraživačka analiza Arhivskog vjesnika, u ovom radu, sastoji se od niza statističkih procedura koje se temelje na sakupljanju dihotomnih podataka, to jest onih podataka koji mogu poprimiti vrijednost 0 (članak koji nema dodanu vrijednost za arhivistiku) i 1 (članak koji ima dodanu vrijednost za arhivistiku). Ove su tehnike prikladne ondje gdje se ključne riječi i zadani entiteti mogu lakše izbrojiti ili razvrstati nego izmjeriti. Same su tehnike numerički bazirane. U ovom istraživanju kvalitativne rekonstrukcije suvremene arhivistike počivaju na tekstualnim zapisima koji sadržavaju stručne termine koji prikazuju razdoblja razvoja arhivistike od povijesti arhivske struke do arhivistike kao suvremene znanosti. Glavni indikatori za postizanje cilja kvalitativnim istraživanjem razvrstani su u dvije faze. U prvoj fazi istraživanja (1958. – 2017.) analizirano je sedam osnovnih pokazatelja formalnih obilježja Arhivskog vjesnika: politika uredništva, sadržajna struktura, ukupan broj članaka, ukupan broj autora, ukupan broj vrsta radova, opseg članaka i jezici publiciranja. U drugoj fazi istraživanja (1958. – 2017.) analizirano je sedam predmetnih obilježja znanstvenih članka koja trebaju odgovarati sadržaju teksta: naslov, sažetak, ključne riječi, izvorni znanstveni rad, pregledni rad, stručni rad, izlaganje sa znanstvenog skupa. Primarne su okosnice ovog rada u istraživačko-sadržajnoj analizi časopisa Arhivski vjesnik te prvobitno uključuju razliku između arhivistike i arhivistike u digitalnome okruženju. |
| Abstract (english) | This thesis will give an insight into the development of archival science as contemporary science through the quantitative and qualitative analysis of the content of the journal Bulletin d'archives in the period from 1899. to 2017. Overall, research will follow the development of archival science as a scientific discipline through an analysis of three periods. In the first period, from 1899. to 1945., the published articles will be analysed in the period when the journal was dealing exclusively with historical topics. In the second period, from 1958 to 1980, content will be analysed starting from the first year available from the Hrcak portal. The first two periods (1899. - 1945. and 1958. - 1980.) were explored by content analysis of relevant works, particularly editorial editorials, which, since they point to editorial policy, are most relevant to determining the scope and scope of this journal, including Croatian archivistics. The content analysis implies a solid backbone through which data is recorded for later comparison and analysis. The primary framework under which articles are marked include the difference between historical, traditional-archivist and digital-archivist orientation. The third period, from 1981. to 2017., was analyzed by content, but also with scientometric methods and tools, with a breakthrough in 1984. when it was founded by the Department of Archives and Documentary at the Faculty of Philosophy of the University of Zagreb, and paralel to this event it also links the development of contemporary archivistics as a scientific discipline. The above mentioned periods are preceded by statistical analysis and analysis of the period from 1899. to 1945., which gives insight into the structure of the journal, the total number of titles and works, authorship and the scope of the journal according to editorial policy. From 2001. to 2017., articles are being explored to analyze a specially developed three-step categorization to provide insight into the development of contemporary, particularly digital themes. A more precise analysis of the topic was also possible to systematically incorporate keywords that began in 2000., the classification of which is presented through the frequency of articles. The year 2001. was chosen as the beginning of this period for the formation of the new editorial office of the Archives and the maintenance of the first Congress of Croatian Archives, and in this period the most extensive analyzes were carried out. The total corpus of published digitized publications, for the period from 1899. to 2017., includes 2471 articles. The last period (1981. - 2017.) was explored in the same way as the previous comparison, but further examined by the scientometric methods and indicators that include authorship of works, author's productivity and the most productive authors, network of authors, types of works, scope of work and language works. The above-mentioned analyzes carried out throughout the mentioned period have the results and discussion in the conclusion presented longitudinally at two levels: the first level is from 1958. to 1984. and the second level is from 1985. to 2017. The selection of the breakthrough in 1984. was that the Department of Archival Sciences at the Department of Information and Communication Sciences was founded. to provide information for the interpretation of the development of archivistics as a discipline. Additionally, in the part of the last period (2001. - 2017.) the methodologically developed categorization provided an insight into the representation of certain standardized basic concepts of contemporary archivistics, which, in addition to traditional, includes new concepts such as digitization, computerization, digital document authentication, digital process preservation, digital archives etc. At this point, special attention is given to the transition to a digital networked environment. Content research articles marked by titles, summaries, and keywords. In case of doubt, full texts of the works were also consulted. These approach to professional qualitative assessment of the direction of the articles has enabled the already mentioned scientometric bases to be implemented separately within each group of articles obtained. Since they were obtained by the same deterministic process, the reports thus obtained are directly comparable. This research provides insight into archivist specialization and the differences (or their lack) in publishing and editorial activities as well as significant authors and institutions from which they come from. The qualitative research analysis of the Bulletin d'archives, in this paper, consists of a series of statistical procedures based on the collection of dichotomous data, that is, those data that can reach the value of 0 (an article that does not have value for archivistics) and 1 (an article which has added value for archivistics). These techniques are appropriate where keywords and default entities can be more easily counted or sorted than measured. The same techniques are numerically based. In this research of qualitative reconstruction of contemporary archivistics, they are based on textual records containing expert terms depicting periods of archival development from archival history to archivistics as modern science. The main indicators for achieving the goal by qualitative research are divided into two phases: In the first phase of the research (1958. - 2017.), seven basic indicators of the formal features of the Bulletin d'archives were analyzed: editorial policy, content structure, total number of articles, total number of authors, total number of works, scope of articles and publication language. In the second phase of the research (1958. - 2017.), seven subject-specific characteristics of scientific articles were analyzed, which should correspond to the content of the text: title, abstract, keywords, original scientific paper, review work and professional work. The primary cornerstones of this work are in the research-content analysis of the journal Bulletin d'archives and originally include the difference between archivistcs and archivistcs in the digital environment. |
