Odlučio sam pisati rad naslova „Materijalni izvori u osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj nastavi povijesti“, jer sam želio u jednom radu skupiti načine prezentiranja materijalnih izvora te njihove prednosti i izazove vezane uz materijalne izvore, konstruirati vlastite aktivnosti bazirane na materijalnim izvorima te prenijeti postojeće aktivnosti i literaturu o istima. Smatram da sam time kroz pregled literature odgovorio na nekoliko problema te da sam kroz aktivnosti ponudio dodatne aktivnosti. U ovom radu sam pokušao koristiti saznanja muzeološke i arheološke struke. Muzeološka znanost se između ostalog bavi i komunikacijom posjetitelja s predmetima, što mi je pomoglo u tehničkom djelu rada. Arheološka struka pak daje dobru teorijski temelj za izgradnju aktivnosti i nadam se da sam to uspio uspješno uklopiti u vlastiti rad. Također, javna arheologija nije raširena i uvriježena kao javna povijest pa tako postoji samo jedan master studij javne arheologije na svijetu, ali svejedno sam koristio neka saznanja javne arheologiji kroz sve dijelove rada. Također sam se konzultirao s pedagoškom i historiografskom literaturom te literaturom povijesti umjetnosti te historiografskom teorijskom literaturom. Ovaj diplomski rad sam započeo poglavljem „Što su materijalni izvori?“ u kojem sam pokušao definirati materijalne izvore i ukratko navesti neke karakteristike materijalnih izvora. Isprva sam se definirao izvore kao takve referirajući se na E. H. Carra i Z. Nikolić-Jakus. Zatim sam iznio nekoliko kategorizacija materijalnih izvora referirajući se pretežito na djela M. Gross i Z. M. Deletića, ali i druge autore pokušavajući naglasiti karakteristike materijalnih izvora unutar tih kategorizacija. Zatim sam na temelju recentnih udžbenika prenio kako nastava povijesti definira materijalne izvore. Nakon toga sam na temelju arheološke literature prenio kako ljudi doživljavaju predmete i to sam uklopio u definiciju materijalnih izvora. Materijalni izvori su općenito termin koj se ne koristi u stranoj literaturi i shodno tome istraživačko pitanje ovog poglavlja nije u potpunosti obrađeno. Tj. neki segmenti jesu u prethodno spomenutim radovima. U sljedećem poglavlju naziva „Načini nabave i prezentiranja materijalnih izvora u učioničkom okruženju“ sam pokušao prezentirati više načina prezentiranja materijalnih izvora učenicima. Prvo sam primarno koristeći nekoliko online priručnika i rad K. Andreetia prenio kako i gdje kupiti autentične povijesne predmete te koje su njihove prednosti i izazovi. Nakon toga sam na temelju više članaka sličnu stvar napravio i za replike, bile one virtualne ili fizičke. Na kraju sam iznio više virtualnih i fizičkih načina na koji se materijalni izvori mogu predstaviti učenicima te sam koristio više socioloških i muzeoloških eksperimenata i istraživanja, koja sam pak povezivao s razlikama između načina nabave i prezentiranja materijalnih izvora učenicima. Iako postoji više radova koji se u nekim svojim dijelovima osvrću na ovo pitanje, nijedan ne obrađuje detaljnije. Zatim sam u poglavlju „Prednosti izazovi korištenja materijalnih izvora“ iznio upravo to koristeći se primarno aktivnošću Bata Shoe Museuma, preporuka online priručnika „Engaging Students with Primary Sources“, knjige „Learning from objects – A Teacher's Guide (Education on Site)“ autorice G. Durbin i još nekoliko članaka i knjiga. Nakon toga sam preko iste literature uz još nekoliko znanstvenih radova usporedio materijalne izvore s ostalim vrstama izvora, a posebice pisanih. Samim time možemo reći da je stanje istraživanja tematike koje sam obradio u ovm poglavlju kvalitetno obrađeno i ja sam u ovom poglavlju sažeo te radove. U četvrtom poglavlju naslova „Kako koncipirati aktivnosti bazirane na materijalnim izvorima?“ sam pokušao sakupiti sve priručnike, aktivnosti i članke u kojima se nalaze ili opisuju aktivnosti s materijalnim izvorima. U ovom formatu je nemoguće, a i kontraproduktivno, sve ih navoditi pa sam nisam ponavljao aktivnosti jednog autora. Nakon toga sam na temelju radova K. Andreetija i G. Durbin te online priručnika , „Engaging Students with Primary Sources“ i radnog listića Ohio Historical Societya prenio pitanja koja se često pojavljuju i preko kojih se koncipiraju aktivnosti s materijalnim izvorima. Ta pitanja sam podijelio u kategorije. U raznoj literaturi postoji ogroman broj samih aktivnosti. Međutim, u ovom poglavlju ću iznijeti neke od njih prvenstveno radi ilustracije stanja istraživanja i kvalitete istog. Smatram da većina aktivnosti nije dovoljno izazovna ni kvalitetna i radi toga sam konstruirao vlastite aktivnosti. Zatim sam u petom poglavlju naslova „Poučavanje tehničkih koncepata kroz aktivnosti bazirane na materijalnim izvorima“ pokušao sažeti neke osnovne i važne stvari o pojedinom tehničkom konceptu (kontinuiteta i promjene, kauzaliteta, značenja i izvora) koristeći historiografsku i arheološku literaturu. Nakon toga sam za svaki tehnički koncept dao primjer(e) aktivnosti. Slično sam napravio i s pretposljednjim poglavljem naslova „Poučavanje proceduralnog znanja kroz aktivnosti bazirane na materijalnim izvorima“. U tim poglavljima sam u nastavu povijesti pokušao implementirati neke arheološke diskusije, teorijske koncepte i pristupe te metodologiju arheološke znanosti.