Tema ovog diplomskog rada vezana je za poteškoće u uporabi prošlih glagolskih vremena s kojima se susreću kroatofoni studenti francuskog jezika i književnosti. Naglasak je također stavljen i na jezične različitosti hrvatskog i francuskog jezika, na pojavu jezičnih interferencija te na pristup gramatici u suvremenom obrazovanju. U istraživanju provedenom u svhu ovoga rada sudjelovalo je 17 studenata koji su ispunili 3 teksta u kojima je ponuđene glagole trebalo staviti u ispravno glagolsko vrijeme te svoje odgovore kraće obrazložiti. Hrvatski i francuski glagolski sustavi u suštini su različiti, primarno zbog problema glagolskog vida koji je u hrvatskom jeziku značajnije morfološki obilježen. Iz toga proizlaze brojne poteškoće, a cilj je ovog rada bio utvrditi gdje dolazi do najvećih poteškoća, odnosno kojim glagolskim vremenima i njihovim vrijednostima studenti najbolje, a kojim najlošije vladaju. Rezultati istraživanja pokazali su da studenti dobro vladaju teorijom i da su u mogućnosti teorijski obrazložiti uporabu prošlih glagolskih vremena. Međutim rezultati ukazuju i na činjenicu da najveća odstupanja proizlaze iz netočne interpretacije vrijednosti prošlih francuskih glagolskih vremena u određenim kontekstima, poglavito onih čiji oblici ne počivaju na morfološkoj opreci svršenih i nesvšenih glagolskih oblika, kao što je to slučaj u hrvatskom jeziku. Najbolje ovladane vrijednosti francuskih glagolskih vremena upravo su one u kojima postoji određena podudarnost s glagolskim sustavom hrvatskog jezika ili one kojima su studenti bili najviše izloženi tijekom učenja francuskog jezika, dok su interferencije s hrvatskim jezikom bile izolirane pojave. Međutim detaljnijom je analizom utvrđeno da najveći broj grešaka ipak proizlazi iz netočne i površne interpretacije tekstova, a ne nedovoljnog poznavanja francuskog jezika.