| Abstract | Tradicionalna zapadna epistemička paradigma teži uspostavi znanstvenog znanja koje je objektivno, univerzalno i vrijednosno neutralno, no pregledom kritika od strane sociologije znanja, feminističke epistemologije i ekofeminističke teorije pokazujemo društvenu uvjetovanost znanstvenog znanja. Pregledom ovih teorija ukazujemo na štetne posljedice nametanja zapadnog oblika znanosti na društveni i prirodni svijet te na međupovezanosti među njima.
Razmatranjem osnovnih postavki klasične epistemologije ukazujemo na njene dualističke i mehanicističke temelje, kao i na težnju znanosti za uspostavom potpunog autoriteta nad definiranjem stvarnosti. Sociologija znanja je kroz analizu vanjskih utjecaja i sadržaja znanstvenih tvrdnji ustanovila snažnu prisutnost težnji, interesa i vrijednosti društvenih zajednica unutar znanosti. Znanost je prepoznata kao mehanizam održavanja, prenošenja i legitimacije vrijednosti privilegiranih skupina, pri čemu feministkinje posebno naglašavaju utjecaj patrijarhalnih vrijednosti unutar znanosti. Pregledom kritike od strane feminističke epistemologije i ekofeminizma ukazujemo na snažnu rodnu uvjetovanost znanosti, prisutnost dualističkog odvajanja čovjeka od prirode te snažnu vjeru u superiornost razuma i racionalne metode. Feministkinje i ekofeministkinje naglašavaju kako ove osobine znanosti dovode do degradacije ženskog znanja i iskustva, eksploatacije i uništenja prirode te inferiorizaciju svega što se smatra nerazumnim, što posljedično dovodi do produbljivanja društvenih nejednakosti, siromaštva te pojave prirodnih katastrofa. Konačno, kroz prikaz štetnih utjecaja zapadne razvojne paradigme na indogene zajednice i lokalne ekosisteme ukazujemo na nužnu promjenu sa eksploatacijskog na suradnički odnos prema prirodnom svijetu u svrhu očuvanja kulturalne i biološke raznolikosti, a time i postizanje planetarnog opstanka. |
| Abstract (english) | The traditional Western epistemic paradigm seeks to establish scientific knowledge as objective, universal, and value neutral. By reviewing the critiques by the sociology of knowledge, feminist epistemology and ecofeminist theory, we point to the social construction of scientific knowledge. By reviewing these theories, we point out the harmful consequences of imposing the Western form of science on the social and natural world, as well as on the interconnections between them. By considering the main ideas of the classical Western epistemology, we point to its dualistic and mechanistic foundations, as well as to its aspiration to establish complete authority over defining the reality.
Through the analysis of external influences on science and the content of scientific knowledge, sociology of knowledge recognized a strong influence of aspirations, interests, and values on science and scientific knowledge. Science is understood as a mechanism for maintaining, transmitting, and legitimizing values of privileged groups, while feminists are particularly emphasizing the influence of patriarchal values within science. By reviewing the critique of science by the feminist epistemology and ecofeminist theory, we point to the strong gender bias in science, a dualistic separation of man from nature, and the strong belief in the superiority of reason and the rational method. Feminists and ecofeminists emphasize that these features of science lead to degradation of women’s knowledge and experience, to exploitation and destruction of nature, and to inferiorization of everything that is considered unreasonable, which consequently lead to deepening of social inequalities, poverty, and natural disasters. Finally, we present harmful effects of the Western development paradigm on indigenous communities and local ecosystems, and therefore point to necessary change from an exploitative to a cooperative relationship with the natural world in order to preserve cultural and biological diversity, and thus achieving planetary survival. |
