Fotografija se može smatrati vrstom umjetnosti, uspomenom ili dokumentom realnosti.. U muzejima, osim muzejskog predmeta, ona je također dokument kojim se bilježi cjelokupna muzejska djelatnost. Pregledavajući povijesni razvoj i značaj fotografije u društvu, fokus je na njenu dokumentarističku ulogu u muzejima točnije digitalnoj vizualnoj dokumentaciji dvodimenzionalnih predmeta. Da bi bile relevantne u dokumentaciji, fotografije moraju zadovoljavati određene standarde koji osiguravaju da one donose sve važne informacije o predmetu. Kako fotografirati muzejske predmete opisuje Object ID i MIMO. Obrađuje problematiku iz kojeg kuta treba fotografirati koje predmete, koju pozadinu postaviti te kako pozicionirati svjetlo uz dodatne kratke upute poput brzine zatvarača, otvora blende i slično. Iako te smjernice jesu valjane, one su pisane u skladu s vremenom u kojem su nastale. Napredak tehnologije odrazio se i na fotografiju pa ona nudi značajno više mogućnosti nego ranije. Kako bi se predmet vjerodostojno zabilježilo u njegovom pravom stanju, potrebno je poštivati određene standarde. A kako se danas koristi digitalna vizulana dokumentacija, prikazat će analiza mrežnih kataloga. Fotografi danas donose upute i smjernice za fotografiranje predmeta koje, iako se uglavnom odnose na fotografiranje u komercijalne svrhe, djelomično mogu poslužiti u fotografiranju muzejskih predmeta. Zbog raznolikosti muzejskih predmeta koja se očituje u njihovoj veličini, materijalima i drugim karakteristikama ne postoje univerzalne smjernice, a ovaj rad usmjerit će se na fotografiranje dvodimenzionalnih predmeta i ponuditi prijedlog smjernica za muzeje u svrhu standardizacije fotografiranja dvodimenzionalnih muzejskih predmeta.