Rudolf IV. Habsburški jedan je od najistaknutijih predstavnika habsburške dinastije koji je tijekom svoje kratke vladavine (1359.-1365.) stvorio temelje za uspostavu buduće habsburške prevlasti, pri čemu je uvelike utjecao na razvoj europske povijesti u nadolazećim stoljećima. To je postigao krivotvorenjem niza dokumenata poznatih pod nazivom Privilegium maius što je bio jedan od ključnih izvora nesuglasica između njega i cara Karla IV. Luksemburškog. Također, Rudolf IV. Habsburški iznimno je važan kao promicatelj i naručitelj umjetnosti jer je podupirao razvoj kulture i umjetnosti. Osim što je njegovom zaslugom osnovano Sveučilište u Beču 1365. godine, smatra se i osnivačem kiparske radionice koja je svoj najveći trag ostavila na katedrali sv. Stjepana u Beču. Unutar te radionice djelovali su domaći, ali i strani majstori iz Francuske i Italije čime je došlo do razmjene i međusobnog prenošenja znanja. U radu se, nakon povijesnog konteksta, obrađuje katedrala sv. Stjepana i njezina skulpturalna oprema nastala u vrijeme vladavine Rudolfa IV. Habsburškog. Proučavanje razvoja katedrale se zbog nedostatka izvornih dokumenata dugi niz godina temeljilo na stilskoj analizi. Stoga ovaj rad donosi podatke iz novijih istraživanja koja se temelje na primjeni novih tehnologija u znanosti što omogućuje uspostavu nove kronologije i reinterpretaciju starijih zaključaka. U okviru kiparske radionice Rudolfa IV. Habsburškog nastao je čitav niz značajnih skulptura, a njezini odjeci su se prije svega proširili na prostoru današnje Donje Austrije i Štajerske. Utjecaji kiparske radionice Rudolfa IV. Habsburškog vidljivi su, osim toga, u istočnim dijelovima središnje Europe, a širenje tih utjecaja napredovalo je i prema jugu zbog čega su paralele s Rudolfovom radionicom neki prepoznali i na tlu današnje Hrvatske.