Na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće na hrvatsko-bosanskom području događale su se brojne promjene. To se razdoblje u literaturi opisuje kao iznimno opasno i zanimljivo, obilježeno brojnim sukobima, političkim i diplomatskim podmetanjima, ali i borbom za očuvanje tradicije. Ta se borba najčešće odvijala kroz liturgijsku knjigu, a to je vrijeme bilo specifično i po supostojanju dviju tradicija: zapadnokršćanske i bosanskokrstjanske, glagoljske i ćirilske. Upravo je zbog toga u ovome radu napravljena detaljna jezična analiza dvaju liturgijskih kodeksa nastalih upravo u ovome razdoblju. Jedan je od njih "Hvalov zbornik", u literaturi najčešće opisan kao remekdjelo bosanskih krstajana te kao najcjelovitiji i najbolje sačuvan liturgijski zbornik Crkve bosanske. Njemu je bio suprotstavljen "Ročki misal", jedan od najljepših hrvatskoglagoljskih misala Bartola Krbavca, poznatog glagoljskog pisara i iluminatora. Taj je misal ime dobio po gradu Roču gdje je bio u uporabi do 16. st., a danas je poznatiji po svojoj signaturi iz Bečke nacionalne knjižnice "Cod. Slav. 4". Osim različitih pisama (ćirilica/glagoljica), u ovim je dvama liturgijskim kodeksima bila riječ i o suštinski različitim naslojavanjima koja su bila vidljiva već pri prvom susretu s njima. Dok se u "Hvalovu zborniku" štokavski naslojava na staroslavensku osnovicu, u "Ročkome" je "misalu" riječ o čakavskome naslojavanju. Za jezičnu je analizu odabrana "Muka po Mateju", sastavni dio "Temporala", a koja je doživjela mnogo jezičnih otklona zbog brojnih prevođenja i česte uporabe pa se smatrala pogodnom za usporedbeno tekstološko istraživanje. Zbog toga je cilj ovoga rada bio utvrditi razlike na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini u tekstu "Muke po Mateju" u ovim dvama liturgijskim kodeksima. Smatralo se da bi one mogle svjedočiti o različitim smjerovima širenja utjecaja staroslavenske baštine te da bi na taj način ovaj rad barem malo mogao doprinijeti razvoju hrvatske filologije.