Sposobnost konceptualne metafore kao glavne poluge spoznajnog procesa i tvorbeni princip, odražava se u jeziku te odvaja dvije razine: metaforički jezični izraz i konceptualnu metaforu (Stanojević 2009). Na temelju kognitivnolingvističkih pristupa (Lakoff i Johnson 1980, Stanojević 2013) u radu se istražuju metafore sa sastavnicama jesti i piti u hrvatskome i slovenskome jeziku. Konzumiranje hrane i pića predstavlja jedno od temeljnih, svakodnevnih ljudskih iskustava (Wierzbicka 2009) te je kao takvo plodan izvor metaforizacije u jezicima. Glagoli jesti i piti konceptualno su slični jer se oba glagola odnose na stavljanje hrane i pića u usta, čime započinje proces probave. No, njihova razlika proizlazi iz tzv. aktivnih zona (Langacker 1987, Newman 2009) te dijelovima koje uključuju iz čega proizlaze razlike u njihovom metaforičkom potencijalu. Naime, glagol jesti uključuje usnu šupljinu, zube, jezik i nepce, dok pijenje ne dovodi do aktivacije istih aktivnih zona. U radu se najprije donosi popis tzv. ingestivnih glagola (Bilandžija 2014) koji označavaju jedenje i pijenje u hrvatskom i slovenskom standardnom jeziku. Zatim se provodi njihova semantičko-gramatička analiza, ispituje njihov metaforički potencijal i metaforička proširenja u oba jezika. Konceptualna metafora realizira se kroz jezične izraze (Stanojević 2013), a svaki jezični izraz upućuje na aspekt veze između dviju domena. Stoga, na temelju teorije konceptualne metafore (Lakoff i Johnson 1980) u radu će se prikazati proces mapiranja između izvorne i ciljne domene sa sastavnicom jesti ili piti u metaforama. Ovo će se postići analizom autentičnih tekstova prikupljenih u web korpusu hrvatskog (HrWaC) i slovenskog (SlWaC) jezika. Cilj je rada prikazati sličnosti i razlike u metaforičkoj uporabi ingestivnih glagola u hrvatskom i slovenskom jeziku.