Jung istraživanjem vlastitog nesvjesnog osvještava proces sazrijevanja osobnosti i njenog odvajanja od kolektivne psihe koji naziva procesom individuacije. Ovaj rad bavi se značajkama tog procesa te narcizmom kao preprekom za takvo sazrijevanje osobnosti. U prvom dijelu pobliže se objašnjava tijek procesa individuacije i njegovi produkti – kako se kroz analizu osvještavaju prethodno nediferencirani sadržaji nesvjesnog: sjena, anima i animus, a potom i sebstvo kao centar i organizirajući faktor psihe. Centar osobnosti koji se nalazio u svjesnom dijelu psihe - u egu, premješta se u sebstvo koje obuhvaća i svjesni i nesvjesni dio psihe. Razmatra se i pozitivna uloga neuroze kao stanja koje nam otkriva neki neostvareni dio naše osobnosti koji je potreban za psihičku ravnotežu i daljnji razvoj te zašto je prva polovica života u tom smislu izazovnija za osobe dominantno introvertiranog stava. Također, ocrtava se razlika individuacije i individualizma pokazujući da individuacija ne vodi sve većoj atomiziranosti, već sve širim kolektivnim odnosima. U drugom dijelu pobliže je objašnjen sam koncept cjelovitosti kao ideal i putokaz na putu individuacije te narcizam kao psihička dispozicija koja narušava i onemogućava jedan od glavnih ciljeva individuacije - zdrav i surađujuć odnos ega i sebstva, odnosno svjesnog dijela psihe i njezinog totaliteta. Problematizira se i tvrdnja da je narcizam postao česta značajka osobnosti te društveni uvjeti koji su tome pridonijeli, kao što su stanje nesigurnosti u svijetu i pluralizam, time što pogoduju nezdravom zadržavanju energije pojedinca u samom sebi.