Tema ovog diplomskog rada je utjecaj hrvatskog na učenje ruskog kao stranog jezika. Premda se na prvi pogled doima da je pripadnost hrvatskog i ruskog slavenskoj obitelji jezika prednost prilikom učenja ruskog jezika za Hrvate, nastavna praksa često ukazuje na to da tipične greške koje se javljaju kod hrvatskih učenika proizlaze upravo iz međusobne sličnosti tih dvaju jezika. U ovom radu nastojat će se pružiti jasan uvid u analizu dvojakosti utjecaja jednog srodnog jezika na drugi, koji može biti pozitivan, ali i negativan. Posebna pažnja bit će posvećena pojašnjenju pojmova jezične interferencije i tzv. “lažnih prijatelja”, koji će biti prikazani u okviru slučaja ruskog i hrvatskog jezika kroz prizmu njihova zajedničkog staroslavenskog podrijetla. Bit će navedeni primjeri međujezične interferencije između hrvatskog i ruskog jezika na području leksika, fonetike, pravopisa i morfologije, uz poseban fokus upravo na ona mjesta u ruskom jeziku gdje se utjecaj hrvatskog može pokazati kao negativan. Također će se obraditi tema usvajanja novog identiteta kroz usvajanje novog jezika, gdje će se navesti primjeri međujezičnih interferencija između ruskog i hrvatskog jezika koje su uvjetovane razlikama u kulturi i mentalitetu. Naposlijetku će biti prikazani rezultati istraživanja provedenog sa studentima ruskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na temu utjecaja hrvatskog na učenje ruskog kao stranog jezika. U zaključku će se pokušati dati sistematiziran osvrt na temu i nekoliko prijedloga za nastavnu praksu profesora ruskog jezika u Hrvatskoj.