Diplomski rad Dosada kao pedagoški potencijal podijeljen je u tri veće cjeline. Prvo će se ponuditi pregled različitih pristupa fenomenu dosade, odnosno teorijskih i konceptualnih okvira, te analizirati kontekst unutar kojega je dosada postala relevantan fenomen za današnje društvo. Zatim će se analizirati suvremene prakse povezane uz moguća rješenja protiv dosade, prilikom čega će se istaknuti pozicija koju prosječan čovjek ostvaruje u odnosu spram opisane svakodnevice. U posljednjem dijelu rada fokus je pedagoški potencijal dosade. Društvene znanosti istraživanjem fenomena dosade bave se tek odnedavno, no većinski ih prati negativan predznak – dosada je primarno shvaćena kao nepoželjno stanje od kojega valja pobjeći. Nužno je razložiti zašto dosadu prate negativne konotacije, u sklopu čega valja raspraviti funkcioniranje današnjeg društva te analitički pristupiti dosadi kao društveno relevantnom fenomenu. Potrebno je kritički promisliti odnos koji je društvo izgradilo spram dosade te razmotriti zašto je tome tako i mora li tako biti. U osnovi rada pedagoga jest da individui pristupa tako da mu omogući samosvjestan i slobodan put k vlastitom rastu i razvitku. Stoga bi uloga pedagoga, glede analiziranja dosade i njezinih utjecaja, trebala biti o istome osvještavati pojedince na njihovom putu samoizgrađivanja, s obzirom na to da govorimo o procesima koji su implicitno naučeni i nerijetko duboko internalizirani, a koji direktno utječu na putanju pojedinčeva života. Umjesto zaključnog rezultata, otvorit će se pitanje može li dosada služiti kao jedan od pedagoških alata za bolje razumijevanje vlastitog sebstva na putu k samoostvarenju vlastitoga potencijala.