Nakon Drugog svjetskog rata brojni Hrvati iz bivšeg režima i drugi koji nisu podržavali novoosnovanu Jugoslaviju pronašli su svoj novi dom u Australiji, gdje su brzo stvorili organizacije koje su postale glavni čimbenik društvenog, kulturnog i javnog života cijele zajednice i ubrzo postale instrumentom političkog djelovanja. Politička aktivnost intenzivirala se krajem 50-ih godina prošlog stoljeća i rezultirala osnivanjem nekoliko političkih organizacija koje su tražile osamostaljenje Hrvatske od Jugoslavije. Jedna od takvih organizacija bilo je Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), tajna organizacija koja je djelovala ilegalno i vršila upade u Jugoslaviju te brojne bombaške napade, prijetnje i nasilja nad jugoslavenskom zajednicom u Australiji. HRB je bio posebno aktivan tijekom 1960-ih i ranih 1970-ih jer je djelovao bez ometanja australske vlade, koja je podržavala njihov antikomunistički stav. Ovaj diplomski rad nastoji staviti u perspektivu kako je jednoj tako ekstremnoj i aktivnoj skupini bilo dopušteno djelovati toliko dugo. Temi se pristupilo ispitivanjem nekoliko ključnih čimbenika koji su pridonijeli širenju HRB-a. Australska useljenička politika i neuspješna repatrijacija ispitani su kako bi se pokazalo kako je nova emigracija tako brzo uspjela pustiti korijenje. Zatim je dan kratak pregled aktivnosti HRB-a i neaktivnosti australske vlade i ASIO-a. Na to se nadovezuje perspektiva s jugoslavenske strane, koja se oslanja na arhivsku građu iseljeničkih odjela i jugoslavenske obavještajne službe, koja ističe problem udaljenosti i nedostatka sredstava uloženih u rješavanje problema hrvatske političke emigracije u Australiji.