| Abstract | Međuljudski odnosi su jedan od osnovnih sadržaja odgojno-obrazovnog procesa. U posljednje vrijeme se fokus sve više preusmjerava s odnosa učitelj – učenik na odnose između učenika, upravo zbog prepoznavanja važnosti i utjecaja međuvršnjačkih odnosa na učenike. Za djecu i mlade međuvršnjački odnosi zaslužni su za visoku ili nisku razinu zadovoljstva i sreće, a nedostatak prijateljskih odnosa može utjecati na uspjeh učenika, usvajanje nastavnih sadržaja, izgradnju slike o sebi, socijalni status i uspjeh, kao i na osjećaj dobrobiti, sreće i zadovoljstva životom. Međuljudski odnosi nas obogaćuju i povezuju, a istovremeno mogu biti i izvor intenzivne tuge, nezadovoljstva i smanjenja predanosti u svakodnevnom životu. Uvid u međuvršnjačke odnose u razrednim odjelima možemo dobiti provođenjem sociometrije, odnosno sociometrijskog testa. Rezultati sociometrije omogućuju otkrivanje stavova pojedinih učenika prema drugima, otkrivanje statusa učenika i razumijevanje grupe kao cjeline, a na temelju tih rezultata možemo prepoznati prema kojim sastavnicama socijalne kompetencije trebamo usmjeriti svoje daljnje odgojno – obrazovno djelovanje. Razvijene socijalne kompetencije su pretpostavka razvoja pozitivnih međuvršnjačkih odnosa. Korištenjem pedagoških radionica u ostvarivanju razvoja socijalnih kompetencija učenika i međuvršnjačkih odnosa, učitelji omogućavaju učenicima iskustveno učenje kroz kreiranje situacija u kojima učenici putem igre, simulacije i akcije doživljavaju određene sadržaje metodom „vlastite kože“ (Uzelac i sur, 1994). Tako učenici u kontroliranom i sigurnom okruženju može doživjeti situacije s kojima se dosada nije susretalo i pružena mu je prilika da bez rizika odgovori na njih i na „vlastitoj koži“ osjeti rezultate svojih odgovora na te podražaje i dođe do rješenja situacije koja je pred njega stavljena.
Ovim radom se pokušao steći bolji uvid u funkciju pedagoških radionica oformljenih na način da se mogu koristiti u svrhu unapređivanja i razvoja međuvršnjačkih odnosa u razrednim odjelima. Analizom odabranih radionica kroz pet kategorija (identitet, osobni i socijalni razvoj, komunikacijske vještine, emocije i osjećaji, tolerancija, rješavanje sukoba i nenasilje te suradnja i timski rad) istražena je zastupljenost te raznolikost metoda i oblika rada korištenih u postizanju zadanih ciljeva radionica, dostupnost materijala potrebnih za provedbu istih kao i razina njihove prilagođenosti školskim uvjetima te uzrastu učenika. |
| Abstract (english) | Interpersonal relationships are one of the basic contents of the educational process. Recently, the focus has increasingly shifted from teacher-student relationships to the relationships between students, precisely because of the recognition of the importance and impact of peer relationships on students. For children and young people, peer relations are responsible for high or low levels of satisfaction and happiness, and the lack of friendly relations can affect the success of students, the adoption of teaching content, the construction of self-image, social status and success, as well as the feeling of well-being, happiness and satisfaction with life. Interpersonal relationships enrich and connect us, and at the same time can be a source of intense sadness, dissatisfaction and diminishing commitment in everyday life. Insight into peer relations in class departments can be obtained by conducting sociometry, i.e. sociometric test. The results of sociometry enable the discovery of the attitudes of individual students towards others, the discovery of the status of students and the understanding of the group as a whole, and based on these results we can recognize which components of social competence we should direct our further educational activities towards. Developed social competences are the prerequisite for the development of positive peer relationships. By using pedagogical workshops in achieving the development of social competences of students and peer relations, teachers enable students to learn experientially through the creation of situations in which students experience certain contents through play, simulation and action by the method of "their own skin" (Uzelac et al. 1994). Thus, students in a controlled and safe environment can experience situations that they have not encountered before and are given the opportunity to respond to them without risk and feel the results of their responses to these stimuli on "their own skin" and come to a solution to the situation placed before him. This paper tried to gain a better insight into the function of pedagogical workshops formed in such a way that they can be used for the purpose of improving and developing peer relations in class departments. By analyzing selected workshops through five categories (identity, personal and social development, communication skills, emotions and feelings, tolerance, conflict resolution and nonviolence, as well as cooperation and teamwork), the representation and diversity of methods and forms of work used in achieving the set goals of the workshops, the availability of materials necessary for their implementation as well as the level of their adaptation to school conditions and the age of students were investigated. |
