| Abstract | Turopolje lies in Zagreb County. The region is bordered on the north and east by the Sava River and the Vukomeričke Gorice hills to the southwest. The aim of this doctoral thesis is to reconstruct the medieval settlement system of the region using historical, archaeological, onomastic, cartographic and ethnographic sources. The idea of this work came out of the attempt of putting two archaeological sites excavated in the highway rescue excavations on the track of Zagreb-Sisak highway in the period 2006-2009 in their medieval environment. These sites, called Šepkovčica and Okuje, were geographically placed in the middle of Turopolje. Although they were just 6 kilometres distant from each other, the ownership structure of the settlements surrounding the sites was different. This has drawn the attention to the complexity of the settlement system of the region. As the sites have remained the spatial focus over which the research was developing, the text of the thesis is divided in two main parts. The first part concerns settlements surrounding the site of Okuje and the second part deals with settlements that surrounded the site of Šepkovčica. The site of Okuje was surrounded by the estates of various owners of different social status. At the same time, the owners of most of the estates changed over centuries. As was the case with the settlements around the site of Šepkovčica, some settlements that surrounded the site of Okuje were inhabited by the castle warriors of Turopolje. These smaller conditional nobles formed the noble community of Turopolje, an organization by which the history of the region is most known and studied in the scholarly literature. These people were originally the castle warriors of Zagreb castle that had managed to preserve their status of lesser nobles long after the castle system disappeared in the other areas of the Kingdom of Hungary-Croatia. Along with their estates, in the area around the site of Okuje were also estates of the Hospitallers, bans (that is, kings), as well as mid rank (the Ivanović family, the Farkaš family etc.) and high nobility (the Babonići, the Thots, the Hennings, Baltazar Alapić). In this respect, it is shown in this work that the noble community, which until now was the primary focus of the research of historians, was not the only important factor in forming of social, economic and natural environment of medieval Turopolje. At the same time, it was shown that changes of ownership structure in the area around the site were reflections of some major political changes in Zagreb County and the Kingdom of Hungary-Croatia in general. Thus, political history is also important for understanding the changes of the settlement system of this area. The site of Šepkovčica, on the other hand, was surrounded exclusively by the villages of the nobles of the noble community of Turopolje. As the thirteenth and fourteenth century sources concerning these villages were scarce and not equally extant for each village the research was expanded on the wider area inhabited by the nobles. Primarily through study of spatial data recorded in charters, processes of a division of land between kindreds, breaking up of lands of kindreds into the smaller estates and the emergence of the villages was shown. At the same time, it was shown that due to the noble community kindreds in Turopolje did not cease to exist in the early modern period. Even more, the renewal of the brotherhood of Turopolje 1560 marked a new stage in this process. I hope the data gained through the analysis done in this chapter will contribute to the research of the earliest history of the noble community. Finally, it should be emphasized that the goal of this work is to create a general framework for studying the settlement system of Turopolje region in the interdisciplinary manner, by studying all the available sources. It is just the first step that should be complemented and most likely corrected with the new data gained both through the further analysis of historical sources and new archaeological research. |
| Abstract (croatian) | Ovaj rad je pokušaj rekonstrukcije srednjovjekovnog naseobinskog sustava Turopolja, regije u Zagrebačkoj županiji, omeđene tokom Sava na sjeveru i istoku, te Vukomeričkim goricama na jugozapadu. Ideja za rad je proizašla iz pokušaja da se dva arheološka lokaliteta, Šepkovčica i Okuje, istraženi tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja na trasi autoceste Zagreb-Sisak u periodu 2006-2009, smjeste u srednjovjekovni okoliš te da se na taj način lakše interpretiraju strukture i nalazi pronađeni tijekom istraživanja. U ovom pokušaj rekonstrukcije naseobinskog sustava su uključeni svi dostupni izvori: arheološki, povijesni, onomastički, kartografski i etnografski. Rad je podijeljen u dvije veće cjeline; u prvoj se analizira naseobinski sustav oko lokaliteta Šepkovčica a u drugoj oko lokaliteta Okuje. Iako su dva nalazišta nađena na udaljenosti od samo 6 kilometara i oba u središnjem dijelu Turopolje, vlasnička struktura oko njih je bila drugačija. Dosadašnje istraživanje Turopolja bilo je u najvećoj mjeri fokusirano na istraživanje povijesti Plemenite općine turopoljske i institucija vezanih uz ovu organizaciju. Neki od posjeda koji su okruživali lokalitet Okuje su pripadali turopoljskom sitnom plemstvu. No, uz njih, na ovom teritoriju je bilo i posjeda koji su pripadali drugim vlasnicima, s tim da se je to vlasništvo i mijenjalo. Ovim radom pokušalo se skrenuti pažnju na činjenicu da povijest Turopolja nije isključivo povijest Plemenite općine turopoljske, već da su različiti akteri sudjelovali u stvaranju prošlosti turopoljskog kraja. Vlasnici prostranih posjeda na ovom prostoru su bili Ivanovci (do 1328), zatim ban, odnosno kralj. Također su tu bili prisutni i pripadnici srednjeg te visokog plemstva. U prvu skupinu spadaju obitelj Farkaš (porijeklom najvjerojatnije iz gorske županije), obitelj koja potječe od zagrebačkog comesa Jurka kasnije zvana de Gepew, te obitelj Ivanović koja potječe od Jaroslava i Ivana (poznatiji u historiografiji kao knez Okićki) sa sjedištem u Brezovici. U drugu skupinu spadaju Babonići, obitelj Széchy, obitelj Toth-Susedgradskih (kasnije Henning), te Baltazar Alapić koji krajem 15. stoljeća formira svoje imanje sa središtem u Vukovini. Promjene vlasništva na ovom dijelu Turopolja reflektiraju neke značajne političke promjene koje su se događale na razini kako zagrebačke županije tako i cijelog Hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Tome je također posvećena pozornost; u ovom slučaju promjene u prostoru su promatrane kao refleksija političkih promjena odnosno kroz prizmu političke povijesti. Na kraju ovog poglavlja prezentirani su i podaci dobiveni istraživanjem arheološkog nalazišta Okuje, u prvom redu prostorne promjene koje su se mogle iščitati datiranjem arheoloških struktura i podjelom na horizonte 13., 14. i 16./17. stoljeća. Zaključno se razmotrilo u kojoj mjeri se povijesni i arheološki izvori nadopunjuju te su se definirala pitanja za buduća istraživanja. Lokalitet Šepkovčica je bio okružen isključivo posjedima turopoljskog sitnog plemstva. U ranoj fazi istraživanja je shvaćeno da isprave 13. i 14. stoljeća koje se odnose na prostor naselja koja direktno okružuju lokalitet (Donja Lomnica, Kurilovec, Velika i Mala Gorica, Pleso, Velika Mlaka i Hrašće) nisu ravnomjerno sačuvana za sva naselja te da će se potpuniji rezultati dobiti ako se istraživanje proširi na veće područje na kojem su živjeli turopoljski plemići. Tako je i ovo poglavlje podijeljeno na dvije veće cjeline: naselja na sjeverozapadnom i na naselja na jugozapadnom dijelu Turopolje. Analizom ranih izvora, sa naglaskom na reambulacije granica posjeda zapisanih u izvorima koji su iscrtani na kartama, dobiveni su novi podaci o najranijoj povijesti ovog prostora tj. o razdoblju 13. i 14. stoljeća kada se javljaju prvi pisani izvori. Te spoznaje su donekle dopunjene i rezultatima arheoloških istraživanja (koliko je bilo moguće s obzirom na limitiranost i povijesnih i arheoloških izvora). Nove spoznaje odnose se prvenstveno na rasprostiranje teritorija pojedinih rodova, borbe među rodovima koje se reflektiraju u promjenama granica tih teritorija, raspadanje rodovske zemlje na manje cjeline koje teče paralelno sa raspadanjem većih rodovskih zajednica u manje itd. No, uz to, uočeno je da je ovaj proces tekao u smjeru raspadanja do jedne točke, no da istovremeno neka vrsta rodovske organizacije u Turopolju nije prestala postojati praktički do nestanka Plemenite općine, odnosno do 20. stoljeća. Njezin razvoj u novom vijeku zahtijevao bi posebnu studiju, no budući da je srednjovjekovna povijest osnova za to daljnje istraživanje, nadam se da je ovaj rad još jedan prilog povijest Plemenite turopoljske općine. Na kraju bih željela naglasiti da je cilj ovog rada proučavanje srednjovjekovne povijesti Turopolja na osnovi svih dostupnih izvora. No, iako mislim da su kroz različite vrste izvora dobiveni brojni novi podaci o prošlosti Turopolja, ostavljena su i brojna otvorna pitanja koja upućuju na daljnje istraživanje. Isto tako, koliko god je broj povijesnih izvora korištenih u radu velik sigurna sam da će se s vremenom pojaviti sve više novih izvora; u dokumentima 16. stoljeća koji su generalno slabo obrađeni u arhivima se često nalaze prijepisi dokumenta ranijih stoljeća. Također, određeni broj dokumenata je sačuvan i u vlasništvu obitelji koji su potomci turopoljskih plemića. Uz to, novi podaci će se dobiti i arheološkim istraživanjima. Nadam se da će se time i ovaj rad nadopunjavati i gdje je potrebno, ispravljati. |
