Rad se bavi međujezikom učenika srednjih škola koji uče talijanski kao drugi strani jezik. Cilj rada bio je vidjeti razlikuje li se međujezik srednjoškolaca od međujezika studenata talijanistike te koriste li slične komunikacijske strategije. U svrhu tog cilja provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo ukupno 25 učenika. Zbog lakše analize grešaka, učenici su u ovom radu podijeljeni u dvije skupine, ovisno o tome koliko dugo uče talijanski: početnici (oni koji su počeli učiti talijanski u srednjoj školi i uče ga tek jednu godinu) i napredni (oni koju su počeli učiti talijanski još u osnovnoj školi). Učenici su morali usmeno opisati sliku s minimalnim vremenom za osmišljavanje odgovora. Svi odgovori bili su snimani diktafonom i naknadno je napravljen transkript. Prvi dio rada je teorijski i bavi se pojmovima i konceptima koji se kasnije koriste u analizi istraživanja (međujezik, transfer, komunikacijske strategije, anksioznost,...). Drugi dio posvećen je istraživanju te se analiziraju greške i komunikacijske strategije koje su bile zabilježene u iskazima učenika. Zaključak je da je međujezik srednjoškolaca sličan međujeziku studenata. Imaju slične greške, a koriste i slične komunikacijske strategije. Još jednom je dokazano da su članovi u talijanskom jeziku jedan od najvećih problema kroatofonih učenika talijanskog. Osim članova, veliki problem predstavljaju i prijedlozi, ali i primjena glagolskih nastavaka i pravila. Sve te greške su vjerojatno više vidljive u spontanom govoru nego u pisanim tekstovima i gramatičkim zadacima jer prilikom spontanog govora učenici nisu imali vremena razmišljati o eventualnim greškama koje su napravili, a i razina anksioznosti je veća za vrijeme spontanog govora.