Cilj ovog diplomskog rada bio je istražiti stavove hrvatskih studenata ruskog jezika i književnosti o vlastitom rasponu pažnje na predavanjima, odnosno o usvojenosti nastavnog materijala koju im pruža određeni raspored predavanja u tjednu. Pregledom trenutnih istraživačkih spoznaja o rasponu pažnje kod studenata/učenika, utvrđeno je da perspektiva samih studenata nije istražena. Upravo se zbog toga ovaj rad oslanja na subjektivne dojmove studenata, te ispituje njihova mišljenja o vlastitom procesu učenja stranog jezika. Postavljena su sljedeća istraživačka pitanja: (i) Koji raspored predavanja ispitanici smatraju najboljim za usvajanje nastavnog materijala? (ii) Jesu li ispitanici dobili bolje ocjene na kolegiju na kojem raspored kolegija odgovara rasporedu za koji smatraju da je optimalan za usvajanje nastavnog materijala? (iii) Postoji li za ispitanike razlika između optimalnog rasporeda jezičnih i nejezičnih kolegija? i hipoteze: (i) Ispitanici će birati više kratkih predavanja u tjednu umjesto manje dugih predavanja u tjednu. (ii) Ispitanici imaju bolje ocjene na kolegijima čiji raspored odgovara onome, za koji su isti ispitanici smatrali da je optimalan. (iii) Ispitanici će birati više kraćih predavanja za jezične kolegije, no manje dugih predavanja za nejezične kolegije. Rezultati istraživanja pokazali su da je prva hipoteza bila točna: većina ispitanika izjasnila se da bi radije imali više kratkih predavanja Jezičnih vježbi u tjednu, nego što ih imaju. Što se tiče druge hipoteze, ona se pokazala netočnom: nije otkrivena korelacija između ocjena ispitanika i toga odgovara li trenutni raspored predavanja onome koji smatraju optimalnim. Treća hipoteza pokazala se točnom: rezultati su pokazali da većina ispitanika preferira više kraćih jezičnih predavanja u tjednu i manje dužih predavanja književnosti u tjednu.