| Abstract | U ovom istraživanju predstavljaju se inojezični učenici – učenici čiji materinski jezik nije hrvatski, već neki drugi, koji su danas sve prisutniji u hrvatskim školama. Kako bi se objasnila inojezičnost u radu se objašnjavaju pojmovi poput inog i materinskog jezika, te se razlikuje hrvatski kao materinski i kao ini jezik. Predstavlja se izravno i svjesno znanje jezika kao dio procesa u kojem inojezični učenici postaju dvojezični govornici. Na ovladavanje jezikom utječu i nejezični čimbenici poput društvenih i afektivnih, a jedan od društvenih čimbenika je svakako i razredna zajednica. Osim što ima veliku ulogu u usvajanju jezika, važna je i za razvijanje osjećaja prihvaćenosti kod inojezičnih učenika. Ona predstavlja temelj socijalnog razvoja učenika gdje svaki učenik razvija odnose s drugim učenicima, pronalazi prijatelje, najbolje prijatelje te kroz te odnose radi na svom rastu i razvoju. Budući da inojezični učenik dolazi u već formiranu sredinu, pretpostavlja se da su tamo već formirani statusi i odnosi što može otežati sklapanje prijateljstva između inojezičnog učenika i ostalih učenika. U radu su predstavljena dva teorijska modela odnosa među vršnjacima – popularnost i prijateljstvo, te je istaknuto nekoliko dimenzija i funkcija prijateljstva. Cilj rada bio je provjeriti sociometrijski status inojezičnog učenika u razrednom odjelu, odnosno vidjeti je li prihvaćen ili odbačen te utvrditi dolazi li do razvijanja snažnih prijateljskih odnosa, kako s drugim učenicima iz razrednog odjela, tako i s drugim inojezičnim učenicima. Istraživanje je provedeno na uzorku od 160 učenika viših razreda osnovne škole, od kojih je 14 inojezičnih učenika. Za provjeravanje sociometrijskog statusa koristila se tehnika sociometrije, odnosno sociometrijski upitnik koji je ispunio svaki učenik iz razreda, dok se za potrebe analiziranja i obrade podataka koristio sociogram kreiran za svakog inojezičnog učenika. Prema rezultatima istraživanja, vidljivo je da čak 65% inojezičnih učenika u razredu doživljava odbacivanje, što ukazuje na potrebu za poboljšanjem njihove integracije i prihvaćanja. |
| Abstract (english) | This study introduces non-native language speaking students - students whose native language is not Croatian but another language, who are becoming increasingly prevalent in Croatian schools today. To explain bilingualism, the study clarifies concepts such as the second language and the native language, distinguishing between Croatian as a native language and Croatian as a second language. It presents direct and conscious language knowledge as part of the process in which non-native language speaking students become bilingual speakers. Language acquisition is also influenced by non-linguistic factors such as social and affective factors, with the classroom community being one of the social factors. Besides playing a significant role in language acquisition, it is equally important for fostering a sense of acceptance among non-native language speaking students. It is viewed as the foundation of students' social development, where each student forms relationships with other students, finds friends, best friends, and through these relationships, works on their growth and development.. Since non-native language speaking students enter an already established environment, it is assumed that statuses and friendships have already been formed, which can make it challenging for them to form friendships with other students. The study presents two theoretical models of peer relationships - popularity and friendship - and highlights several dimensions and functions of friendship. The aim of the study was to determine the sociometric status of non-native language speaking students within the classroom, i.e., to see whether they are accepted or rejected, and to determine whether strong friendships are developed, both with other students in the classroom and with other non-native language speaking students. The research was conducted on a sample of 160 upper-grade elementary school students, including 14 non-native language speaking students. To assess sociometric status, the study used sociometry techniques, specifically a sociometric questionnaire completed by each student in the class, while a sociogram was created for each non-native language speaking student for data analysis and processing purposes. According to the research results, it is evident that as many as 65% of non-native language speaking students in the classroom experience rejection, indicating the need to enhance their integration and acceptance. |
