Tkivno inženjerstvo je multidisciplinarno područje koje ujedinjuje znanja iz biologije, kemije, inženjerstva materijala i srodnih područja kako bi se potpomogla obnova i regeneracija tkiva. Jedan od glavnih problema današnje medicine predstavlja zatajenje organa zbog bolesti, nesreća ili starosti te se kao metoda velikog potencijala i široke primjene u tkivnom inženjerstvu počinje sve više istraživati i primjenjivati 3D tiskanje. Primjena 3D tiskanja sastoji se od uzastopnog polaganja slojeva odgovarajućih materijala i njihova povezivanja, u svrhu izrade funkcionalnog tkiva i organa pogodnih za regeneraciju, popravak i zamjenu oštećenih, bolesnih ili izgubljenih dijelova tijela. 3D tiskanje se temelji na tri glavna pristupa, a to su biomimikrija, samo-sastavljanje i mini tkiva, dok su glavne tehnike 3D tiskanja stereolitografija, tintno biotiskanje, laserski potpomognuto biotiskanje i biotiskanje temeljeno na istiskivanju. Biotinta je jedan od glavnih aspekata u tkivnom inženjerstvu za uspješno 3D tiskanje tkiva i organa, a čini ju tekući-gel biomaterijal pomiješan sa živim stanica. Zato je jedan od glavnih izazova na polju 3D biotiskanja pronaći prikladne materijale, a odabir ovisi o sposobnosti tiskanja, biokompatibilnosti, kinetici razgradnje i nusproduktima, strukturnim i mehaničkim svojstvima te biomimikriji materijala. Osim toga vrlo je važan dio biotiskanja odabir stanica koje koristimo u tom procesu. Do sada su u regenerativnoj medicini, odnosno tkivnom inžinjerstvu primjenom tehnologije 3D tiskanja uspješno projektirane tri kategorije organa: ravne strukture poput kože, cjevaste strukture poput mokraćnih cijevi i krvnih žila te šuplje strukture kao što je mjehur. Krajnji cilj tehnologije tiskanja organa je proizvodnja 3D vaskulariziranih organa pogodnih za kliničku implantaciju.