Primarni cilj ovog rada je istražiti pojavu „Coffee ring“ efekta i primjeniti otkriveno u optimizaciji svojstva ljekovitih pripravaka putem odabira pogodnih tvari tijekom razvoja formulacija. Razumijevanje ovog fenomena omogućuje dublji uvid u međusobne interakcije djelatne tvari (eng. Active Pharmaceutical Ingredients, API) i pomoćnih supstancija (ekscipijenata) što je ključno za razvijanje formulacija s ciljem da se poboljša stabilnost i učinkovitost. Stoga, ovaj rad istražuje kako coffee ring efekt može poslužiti kao koristan alat za razvoj inovatinvnih strategija u formuliranju ljekovitih pripravaka, čime se otvaraju perspektive za unaprjeđenje terapijskih učinaka i farmakokinetičkih svojstava. Glavna prednost ovog pristupa temelji se na uporabi iznimno male količine materijala (svega nekoliko mikrograma po mjerenju), što omogućuje razvoj formulacija u ranim fazama ispitivanja kada je dostupnost materijala za ispitivanje ograničena. Dodatni benefit je i smanjena potreba za potentnim materijalima, što povećava sigurnost i smanjuje troškove prilikom rada s vrlo aktivnim uzorcima. Koncept je potvrđen na nekoliko modelnih sustava koji su sadržavali dvije djelatne tvari, pantoprazol i doksiciklin, te dvije pomoćne tvari, natrijev klorid i 2-hidroksipropil β-ciklodekstrin, koji su istraživani pri različitim uvjetima. Rezultati su obrađeni korištenjem mikroskopa kako bi se pratili karakteristični obrasci. Posebna pažnja posvećena je istraživanju ponašanja fiziološke otopine, pri čemu su dobiveni podaci svrstani u klastere. U modelnom sustavu koji sadrži pantoprazol i 2-hidroksipropil β-ciklodekstrin, uočeno je ponašanje koje ukazuje na nastanak interakcije između tih dviju komponenti, što je dodatno istraženo korištenjem diferencijalne skenirajuće kalorimetrije. Provedeno istraživanje potvrdilo je postavljenu hipotezu da se pojava coffee ring-a može koristiti u istraživanju svojstava formulacija farmaceutskih pripravaka.