Cilj je bio ovim radom istražiti teksturiranje kao jednu od najvažnijih faza produkcije u 3D računalnoj grafici. Razjašnjeni su pojmovi teksture, materijala i shadera, koje 3D artisti često poistovjećuju. Spomenute su proceduralne teksture kao potencijalna zamjena u budućnosti za klasične rasterizirane slike kao teksture. Nabrojane i objašnjene su različite vrste teksturnih mapa čijim kombinacijama 3D modeli dobivaju sva potrebna površinska svojstva materijala iz stvarnog svijeta. Novi popularni trend fizički zasnovanog renderiranja (eng. physically based rendering; PBR) pridonio je razvoju novih teksturnih mapa iz kojih su se razvila dva najpopularnija PBR teksturna tijeka rada: metallic-roughness i specular-glossiness. Postoje mnogi programski alati za teksturiranje, a u radu je objašnjeno nekoliko najpopularnijih, od kojih se najviše ističu Substance 3D Designer, Substance 3D Painter, Mari, i Mudbox. Budući da su dobre performanse neophodne za besprijekorno iskustvo u igrama i budući da se osim računala igre razvijaju i za jeftinije platforme, optimizacija je vrlo važna, pa je u radu spomenuto nekoliko tehnika efikasnog teksturiranja. Također je naglašen koncept trošenja materijala i njegova važna uloga u vizualnom pripovijedanju. Na kraju rada detaljno je objašnjen Substance 3D Designer kao odabrani programski alat za teksturiranje korišten u praktičnom primjeru. Cilj je bio kroz praktični primjer primijeniti teorijsko znanje o teksturama i svojstvima površina kako bi se napravila simulacija realističnog materijala iz stvarnog svijeta.