Pojam osiguranja veoma je poznat gotovo svakoj osobi, ono predstavlja način zaštitite poslovnog subjekta ili pojedinca od štetnih posljedica koje mogu nastati nesretnim slučajem ili nemilim prirodnim silama. Osiguranje datira još od srednjeg vijeka te je od tada uvelike napredovalo. Danas nam se osiguranja svakodnevno nude te brojimo mnogo različitih vrsta i obilježja. Tematika ovog rada vezana je uz pojašnjenje samog pojma životnog osiguranja kao i osiguranja u cjelini te povijest njegova nastanka od srednjeg vijeka pa do danas. Sklapanje osiguranja provodi se sklapanjem ugovora o osiguranju između osiguratelja i ugovaratelja osiguranja gdje je veoma bitna zaštita potrošača te sama distribucija osiguranja, odnosno ona predstavlja sam čin sklapanja ugovora, savjetovanje za sklapanje osiguranja te provođenje niza pripravnih radnji ili pružanju pomoću prilikom rješavanja određenih zahtjeva od strane potrošača. Pod pojmom „zaštita potrošača“ smatra se svako zloupotrebljavanje sklopljenog ugovora, odnosno potrošač pravovremeno mora biti upućen u sve informacije i uvjete koji su vezani za sklopljeni ugovor. EU direktiva o distribuciji osiguranja predstavlja nove i specifične promjene u osiguranju koje su nastale radi utjecaja financijske krize, potrebe za većom zaštitom korisnika/ potrošača, slabljenja mjera između osigurateljske i bankarske djelatnosti i slično. Pandemija COVID – 19 utjecala je na sve, pa tako i na djelatnost osiguranja. Društva za osiguranje, poslovni subjekti te nadležne institucije radile su na smanjenju štetnih posljedica koje pandemija nosi sa sobom.