Investiranje ima dugoročan pristup financijskim tržištima i njime stvaramo profit, odnosno dodatni prihod i samim time pasivne prinose kroz dugoročno razdoblje. Investitori veliku pozornost pridaju temeljima na kojima temelje analize, kao što su omjeri cijene i zarade te prognoze menadžmenta. U osnovi kada spominjemo štednju, na koju se ljudi obično odlučuju prije nego li na investiranje, a sudeći po bankama, možemo zaključiti kako se sve više građana odlučuje na štednju po viđenju ili oročenu štednju, dok je onih koji se odluče na investiranje u prilično manjim postocima. Razlog tome je smatranje građana da investiranjem gube novac i vrijeme jer su nedovoljno informirani o investiranju, odnosno jedan dio građana nema potrebnu financijsku pismenost jer nisu upoznati sa time jer ne vole ulagati novac u nešto što im je nerazumljivo dok za štednju koja se smatra sigurnim ulaganjem nije potrebno gotovo nikakvo znanje i dodatno vrijeme a rizik je relativno mali. Štednjom novac gubi vrijednost dok investiranje istog stvara vrijednost te pridonosi u držanju koraka s inflacijom, točnije sprječava inflaciji da smanjuje kapital. Mogućnosti investiranja su mnoge, od onih visokorizičnih do niskorizičnih, odnosno može se investirati u dionice, obveznice, vrijednosne papire, investicijske fondove te u kriptovalute, nekretnine, zlato a kako bi građani bili zadovoljni svojim ulaganjem, potrebno je znati osobnu sklonost riziku.