Abstract | Igra je nezaobilazan dio djetinjstva i karakteristična za čovjeka od samog rođenja, prisutna je u svim kulturama i ima svoj jedinstveni slijed i razvoj. Igre su se nekada prenosile u obiteljima, među vršnjacima i u školama, a djeca su ih iznova prilagođavala karakteristikama svoga kraja i načinu života. Dječje tradicijske igre dijelom su zabilježene u etnografskim zbirkama i priručnicima za odgojitelje, učitelje i voditelje folklornih sekcija kulturno-umjetničkih društava pa je vrijedno, korisno i zanimljivo istražiti tradicijsko nasljeđe dječjeg folklora pojedinog kraja kako bi se ono sačuvalo za buduće generacije. Cilj je rada prikupiti dječje tradicijske igre s područja Valpovštine. U svrhu istraživanja provedeno je etnografsko istraživanje sa četiri kazivačice iz sela Valpovštine. Prema godini rođenja može se zaključiti da su se igre u opisanim oblicima igrale krajem 1950-tih i početkom 1960-tih godina. Rezultati istraživanja na temelju 27 prikupljenih tradicijskih igara govore kako su se djeca Valpovštine u prošlosti igrala različitih vrsta igara koje možemo podijeliti u šest osnovnih kategorija: igre vještine, igre lovice, igre s pjevanjem, brojalice, neformalne (simboličke) igre i igre vođe. Djeca su se igrala kombinirajući različite elemente igre, a njihove igre su uglavnom sadržavale jednog centralnog igrača koji je imao ulogu loviti, voditi igru ili pjesmu. Prikupljene igre odstupaju u određenim pravilima jer je svaka dječja zajednica u igri unosila svoja pravila prema dobi igrača i trenutnim prilikama. U prošlosti su se djeca najčešće igrala na otvorenim prostorima poput livada, pašnjaka, uz obalu rijeka, u vrtovima, dvorištima, na ulicama. Djeca su za svoju igru koristila sva dostupna mjesta, a najčešće su to bili otvoreni vanjski prostori koji su nudili mogućnost slobodnog trčanja, skakanja, sakrivanja i neometanog pjevanja. Tradicijske igre su vrijedne kao predmet istraživanja jer su one djeci prirodne i neizostavne u poticanju razvoja. Prenoseći djeci tradicijske igre, ostavljamo im u nasljeđe tradiciju, običaje i čuvamo od zaborava kulturnu baštinu svoga kraja. |
Abstract (english) | Game is an unavoidable part of childhood and characteristic of a person since birth. It is present in all cultures and has its unique cycle and development period. Games used to be passed on in families, among peers, and in schools. Children adapted them again and again to the characteristics of their region and lifestyle. Children's traditional games are partly recorded in ethnographic collections and manuals for educators, teachers, and leaders of folklore sections of cultural and artistic societies, so it is valuable, useful and exciting to research the traditional heritage of children's folklore of a particular region to preserve it for future generations. This paper aims to collect children's traditional games from the area of Valpovština. For the purpose of the research, an ethnographic study was conducted with four female narrators from the village of Valpovština. According to the year of birth, it can be concluded that the games in the described forms were played in the late 1950s and early 1960s. The results of research based on 27 collected traditional games show how the children of Valpovština played different types of games in the past, which can be divided into six basic categories: skill games, tag games, singing games, nursery rhymes, informal (symbolic) games and leader games. Children played by combining different game elements, and their games mostly contained one central player who had the role of tagging, leading a game or a song. The collected games deviate in certain rules because each child’s community in the game introduced its own rules according to the age of the players and current opportunities. In the past, children most often played in open spaces such as meadows, and pastures, along the banks of rivers, in gardens, yards, and on the streets. Children used all available places for their play, and most often these were open outdoor spaces that offered the possibility of free running, jumping, hiding and singing undisturbed. Traditional games are valuable research subject because they are natural to children and indispensable in stimulating development. By passing on traditional games to children, we leave them a legacy of traditions and customs and preserve the cultural heritage of our region from being forgotten. |