Vršnjačko nasilničko ponašanje je sve učestalija pojava među djecom i predstavlja značajan društveni problem. Mnogobrojna istraživanja ove pojave objašnjenja su potražila u klasičnim teorijama agresivnosti koje vršnjačko nasilje tumače kao jedan od oblika agresivnog ponašanja. Ipak, novija istraživanja sve više teoretsko polazište pronalaze u novijim i sveobuhvatnijim integrativnim modelima nasilnog ponašanja ujedinjujući i kombinirajući veći broj čimbenika iz klasičnih teorija i bolje doprinose objašnjenju pojave nasilničkog ponašanja prema vršnjacima. Jedna od najčešće primjenjivanih integrativnih teorija je Bronfenbrennerov ekološki model koji je potaknuo niz istraživanja bihevioralnih, psiholoških i bioloških karakteristika pojedinaca, ali i interakcija između pojedinca i njegove okoline te interakcije između konteksta na različitim razinama. U ovom se radu na temelju opsežnog pregleda literature, a pod vidom ekološkog modela, pokušavaju usustaviti do sada utvrđene spoznaje o čimbenicima koji su povezani s pojavom nasilničkog ponašanja među vršnjacima te dati kritički osvrt na ta istraživanja s posebnim naglaskom na ona koja su bila rukovođena ekološkim pristupom. Premda se primjećuje značajan pomak u primjeni teorijskih okvira i unapređenju metodologije i složenijih postupaka analize podataka, vrlo mali broj studija pri provođenju istraživanja vršnjačkog nasilja uzima u obzir veći broj činitelja i aspekata okoline. Većina istraživača usmjerava se na jednu ili dvije razine ekološkog modela i jednostavniju metodologiju, zanemarujući pritom složenost ove problematike. Buduća istraživanja trebala bi pri planiranju i provedbi uzeti u obzir nove teorijske, ali i metodološke spoznaje na ovom propulzivnom području.