U općoj se enciklopediji navodi kako je romantizam književnički i umjetnički pokret nastao potkraj 18. i početkom 19 stoljeća. Značajke su mu: isticanje snage ljudskih emocija, odbacivanje klasicizma, otpor prema racionalizmu prethodnoga razdoblja, naglašavanje iracionalnog, kult prirode i individualizam, interes za srednji vijek i egzotiku, a osobito osjećaj svjetske boli. Upravo je u tom razdoblju obitelj Pejačević odigrala značajnu ulogu kako na političkom, društvenom, gospodarstvenom, a nadasve kulturnom životu Hrvatske. Njihove su rezidencije u Našicama, Retfali, Virovitici, Podgoraču, Osijeku, Rumi, Šopronu, Budimpešti i drugim mjestima. U romantičkom se razdoblju intenzivno skladala vokalna i vokalno-instrumentalna glazba. Nadalje se u glazbi romantizma, sukladno stanju u umjetnosti općenito, mogu uočiti i vrlo jake crte historicizma u službi ideja o posebnosti, neobičnosti i jedinstvenosti. Upravo je takva bila prva hrvatska skladateljica Dora Pejačević, jedinstvena i posebna. Umjetnička ostavština Dore Pejačević obuhvaća 57 registriranih opusa. Cjelokupni opus Dore Pejačević pokazuje dvije karakteristične grupe djela, koje se kao u nekom kontrapunktu, prožimaju i nadopunjuju tokom čitavog stvaralačkog vijeka skladateljice. Dora je skladala solo pjesme i pjesme za glas i orkestar, skladbe za glasovir, komorna djela te djela za orkestar.