Porast prometne potražnje ima za posljedicu pozitivne efekte u lakšem i bržem kretanju ljudi i tereta što sa sobom povlači mnoge ekonomske i društvene blagodati. No, trenutni sustav upravljanja zračnog prometa nije dovoljno kompetentan da se nosi s povećanom prometnom potražnjom koja se očekuje u sljedećih 20 do 30 godina pa se stoga pojavljuju i negativni efekti i nedostaci - jedan od većih nedostataka zračnog prometa je njegov utjecaj na okoliš, a s porastom prometa očekuje se i značajniji utjecaj na okoliš. Također treba imati na umu da neučinkovitost sustava upravljanja zračnog prometa rezultira dodatnim kašnjenjima i povećanjem duljina leta, količinom potrošenog goriva te količinom ispušnih plinova. Sustav upravljanja zračnim prometom planira letove i do godinu dana prije dana operacije, no zbog složenosti prometa neke situacije ne mogu biti unaprijed predviđene. Zbog toga se javlja potreba za mjerama regulacije koje služe kao svojevrsni ispušni ventil kojim bi se smanjilo ili spriječilo preopterećenje zračnog prostora, ali pod cijenu zagađenja okoliša. U ovom radu izvršeno je istraživanje reguliranih letova na primjeru jedne zrakoplovne kompanije te je određena vrijednosti količine emitiranog ugljikovog dioksida. Dobiveni rezultati pokazuju da, iako regulirani letovi imaju veći utjecaj na okoliš od nereguliranih, i neregulirani letovi značajno odstupaju od referentnih (najkraćih) letova.