Pitanje ravnoprasvnosti spolova još se uvijek nameće kao aktualno. Još uvijek se diljem svijeta krše temeljna prava žena i one su suočene s diskriminacijom u pristupu obrazovanju, radu, socijalnoj zaštiti, nasljedstvu, gospodarskoj imovini, proizvodnim resursima te sudjelovanju u donošenju odluka i društvu općenito. Stanje u Hrvatskoj ipak nije toliko kritično jer žene većini segmenata života žive ravnopravno s muškarcima, no u poslovnom svijetu ravnopravnosti nema u potpnosti. Republika Hrvatska pristupila je Europskoj uniji prije tri godine. Unija se od samih pregovora oko ulaska RH, uskladiti zakonodavstvo i pravni sustav Hrvatske s onim europskim međutim postoje prepreke koje usporavaju taj proces. Dužnost Republike Hrvatske je osigurati kreiranje propisa kojim bi se jamčila ravnopravnost spolova, sloboda spolne orijentacije i zaštita od različitih oblika spolne diskriminacije, posebice spolnog uznemiravanja. Hipoteza vodilja istraživanja koje se provodilo bila je da u RH još uvijek brojka visokopozicioniranih muškaraca nadmašuje onu visokopozicioniranih žena. Zašto je to tako i je li EU uspjela donijeti neke promjene pokušao je donekle odgovoriti ovaj rad. Zato je za potrebe ovog diplomskog rada provedeno anketno istraživanje na uzorku od 50 ljudi u Štedbanci d.d. u Zagrebu. Rezultati su očekivani ali neke su brojke i stavovi ipak iznenadili. Zaključak nakon analize rezultata istraživanja je kako se svijest i mentalitet ljudi u RH treba promijeniti da bi došlo do stvarnih promjena u broju visokopozicioniranih žena jer kao što je i ovo istraživanje pokazalo, u upravi ipak sjede samo osobe muškoga spola. Treba promijeniti percepciju da je muškarac taj koji je sposobniji da vodi kompaniju, odnosno da žena nema sve kvalitete potrebne za takve pozicije.