Abstract | Ovim se etnografskim istraživanjem želi opisati korištenje medija u kafićima na dvije različite strane svijeta. Cilj istraživanja je vidjeti koje se sličnosti, ili pak razlike mogu primijetiti kako na velikoj prostornoj udaljenosti, tako i u odnosu mlađe na stariju populaciju. Ovaj rad želi istražiti koliko su (ili nisu?) mediji okupirali našu svakodnevicu, koliko su nas socijalizirali s drugim ljudima, ili s druge strane, ipak udaljili. Za što sve koristimo medije kada se nalazimo u kafićima? Je li to za upotpunjavanje razgovora s osobom s kojom razgovaramo, je li to u poslovne svrhe ili samo ubijamo dosadu kada nemamo o čemu razgovarati? Kafići su postali komunikacijski prostori, mjesto za druženje, mjesto za obavljanje poslovnih sastanaka i rješavanje obaveza kako vezanih za posao, tako i za, primjerice fakultet. Do neke smo granice postali „ovisni o medijima“, s jedne strane zato što postaju gotovo nužni u svakodnevnim životima. Zaključno se može reći da su se mediji, korak po korak, uvukli u naše živote, svjesno ili nesvjesno, kod nekoga više, kod nekoga manje, ali, u grubo rečeno, počeli smo svoje svakodnevnice formirati prema medijima. |
Abstract (english) | This ethnographical research wants to show the usage of media in cafes on two different sides of the world. The goal of the research is to see which similarities and (or) differences can be noticed both in a large spatial distance and in the relation to the younger population to the older population. This paper wants to show how much or how little the media has occupied our everyday life. How much it has socialized us with other people, or on the other hand has much it has alienated us. What do we use media for when we meet in a cafe? Is it just to have a small talk with the other person we are meeting? Is it for business purposes or are we just killing boredom when we have nothing to talk about? Cafes have become a communication space, places to hang out, to have our business meetings, and solve our obligations, both personal and professional. At some point, we became ''dependent on media'' because the media became such a necessity in our lives.
In conclusion, we can say that the media has found a way into our lives, both consciously and unconsciously depending on the person. Roughly speaking, we can say that we started to form our everyday life according to the media. |