U ovom diplomskom radu analiziraju se obilježja djelovanja političkih analitičara kao aktera političke komunikacije u suvremenoj Hrvatskoj iz njihove perspektive. Istraživanje je provedeno kvalitativnom metodom dubinskog intervjua kao primarne metode i desk metode kao sekundarne metode, s devetnaest relevantnih političkih analitičara. Interpretacija rezultata istraživanja zasnovana je na teorijskim pristupima: modernizacije, deliberativne demokracije i permanentne kampanje. Rezultati su omogućili bolji uvid u percepciju političkih analitičara po pitanju: njihovih motiva i razloga za iznošenjem javnog mišljenja o politici, odnosa s medijima, njihovim viđenjima o svojoj ulozi u medijima i politici, nepristranosti, učincima za demokraciju i političkom opredjeljenju. Prva hipoteza iznesena u ovom radu je potvrđena: djelovanje političkih analitičara u Hrvatskoj posebno izraženo za vrijeme izbora, izbornih kampanja te postizbornih pregovora, te zbog učestalosti izbora su stalno prisutni u javnosti jer su u hrvatskoj politici sve prisutnija obilježja permanentne kampanje. Druga hipoteza koja kazuje kako politički analitičari pridonose razvoju deliberativne demokracije, pa i time unaprjeđenju demokracije u cijelosti je djelomično potvrđena. Iako politički analitičari smatraju kako su pridonijeli unaprjeđenju demokracije, mediji u središte svoga interesa postavljaju pitanje izbora, a time se zanemaruju ostala pitanja od javnog interesa. Unatoč posljednjem uvidu, istraživanjem je potvrđeno kako su politički analitičari sve važniji i utjecajni akter političke komunikacije u suvremenoj Hrvatskoj.