Kada govorimo o teorijskom kontekstu rada, zamišljen je tako da počiva na teoriji dvostepenog toka masovne komunikacije. Još je 1944. godine, Paul Lazarsfeld predstavio, a 1955., s Elihu Katzom i dodatno elaborirao teoriju dvostepenog toka koja je tvrdila da je utjecaj medija ograničen na ključne opinion makere (influencere) unutar društvenih mreža koje su posredovale toku informacija koje pristižu iz medija* ( "The two-step flow model of communication, introduced by Katz and Lazarsfeld, claimed that the impact of the media was limited by key influencers within social networks who mediated the flow of information from media sources."). Lazarsfeldova teorija "dvostepenog toka masovne komunikacije" u stvari je mikro-orijentirana, ona promatra osobni utjecaj na pojedinca (što je u stvari i način na koji pojedinac konzumira medijski sadržaj poput bloga te o njemu donosi određeno mišljenje i zaključke). Uostalom, nešto slično zaključuje i A.Gross (1998.). Značenje i utjecaj medijskih poruka varira ovisno o tome na koji način ih konzumiramo: bilo kao puke informacije, kao nešto s čime se poistovjećujemo, kao način društvene integracije ili ih koristimo isključivo kao zabavu. U istom tekstu nastavlja se nadogradnja Lazarsfeldove teorije koji tvrdi da ograničeni efekti za njega ne predstavljaju potpuni izostanak medijskih efekata na pojedinca. Naveden je još jedan razlog za promatranje teme rada kroz prizmu teorije dvostepenog toka komunikacije jer, jedna od uloga blogera u suvremenom društvu svakako je i promjena razmišljanja, pogleda ili stavova o određenoj temi. Bez obzira bila ta promjena dugoročna ili kratkotrajna. Navedeno ne znači da se i druge teorije ne (mogu) provlačiti kroz tematiku rada. Ovdje je pitanje zauzimanja jedne perspektive pogleda na stvari. Jasno je da se u istraživanju medijskih publika većina poznatih teorija koje su upotrebljavane za njihovo istraživanje, isprepliću. Uloga blogera tako se može proučavati i kroz prizmu, na primjer, "uses and gratification" teorije, naravno, u tom bi slučaju rad trebalo koncentrirati na proučavanje načina na koji pojedinci koriste medijske sadržaje (u ovom konkretnom slučaju blogove) za zadovoljenje svojih potreba. Međutim, usprkos tome što će se ove i još neke teorije spominjati i ispreplitati kroz ovaj diplomski rad, glavni fokus će svakako biti na teoriji dvostepenog toka. *Zanimljivo je napomenuti da su s pojavom društvenih mreža neke od riječi spomenutih u prethodno interpretaciji Lazarsfeldove teorije kao što su "influencer" i "social network/društvena mreža" dobili novo značenje.Dio tih "influencera", koje u sklopu teorije dvostepenog toka nazivamo opinion makerima, u suvremenom dobu, svakako su i blogeri. Blogeri, kao autori blogova preuzimaju ulogu opinion makera stvarajući blog sadržaje kroz kontinuirani period. Stvaranjem sadržaja, oni stječu publiku koja ih prati i konzumira te sadržaje. Publika pojedinog blogera može pratiti zbog njima zanimljivog stila pisanja, tematike koju obrađuju ili nekog trećeg razloga. Iako blogeri više nisu nova pojava, pretpostavka je da su u današnje vrijeme sadržaji koje oni kreiraju još uvijek aktualni i relevantni. Odnosno, da su sadržaji stvoreni od strane blogera još uvijek čitani, ako pogledamo u smjeru stručnog članka (2007.) kojeg je napisao Mato Brautović, on tvrdi da su "Blogovi sve važniji izvor u novinarstvu. Kako bih saznao odgovor na ovo istraživačko pitanje, važno je postaviti istraživačku metodu i uzorak. Smatram da je za istraživanje ovog pitanja prikladno provesti Facebook anketu na temelju Likertove ljestvice čije ću rezultate potom analizirati putem statističkog programa SPSS. U uzorak bih ubrojao studentsku populaciju koja koristi Facebook takoda bih na početku anketnog upitnika postavio pitanje o statusu ispitanika te u konačan uzorak ne bih ubrajao one koji uživaju status završene visoke stručne spreme, a kako bih se izbjeglo da student koji su pri završetku studija ne odaberu tu opciju, u upitnik je potrebno dodati opciju koja na primjer glasi “pri kraju studija”. Selekciju bih učinio i pomoću studentskih grupa kojih je pregršt na Facebooku. Odabrani uzorak nad kojim bih provodio istraživanje smatram relevantnim jer je riječ o budućim akademskim građanima koji aktivno čitaju poruke iz masovnih medija, a istovremeno će biti zanimljivo saznati koliko su blog sadržaji čitani među tom, odabranom populacijom. Kada pak govorimo o samim blogerima u hrvatskoj. Smatram da je, za obradu teme, potrebno odgovoriti na pitanje tko su oni. Ako uzmemo za primjer istraživanje Gordane Vilović iz 2008., "prosječan hrvatski bloger je muškarac sa završenom srednjom školom, u dobi od 18 do 44 godine koji ne nastavlja školovanje, a blog piše godinu dana, najčešće kada ima potrebu da nešto napiše". S druge strane. Cilj ovog diplomskog rada je provjeriti imaju li blogeri značajnu ulogu opinion leadera u današnjem masovnom komuniciranju, primanju informacija i formiranju mišljenja. Jesu li blogeri ponekad jedine osobe koje su zainteresirane za neku temu? Kao što Mato Brautović kaže u svojem članku "Blogovi kao novinarski izvori (2007.)": "Blogeri danas proizvode više sadržaja nego svi novinari u Associated Pressu. Jednako tako blogovi postaju sve važniji izvor informacija u novinarstvu. Afere poput Brodosplita i Sunčanog Hvara dospjele su u masovne medije upravo posredstvom blogova. Knjiga Bloging for business (2006.), autora Shela Holtza i Teda Demopoulosa kaže kako su blogeri obično stručnjaci za teme o kojima pišu, za razliku od novinara koji su najčešće općeg znanja. Ponekad bloger jedini razumije problem i jedina je osoba koju zanima neko područje. No ne pišu svi blogeri o specifičnim temama koje bi mogle biti zanimljive novinarima. Nameće se pitanje, koji je motiv pojedinog blogera za stvaranje blog sadržaja? Naravno, kod svakoga je drugačije, ali zanimljivo je saznati koliko se motivi blogera razlikuju. Važno je, također napomenuti i da su blogovi, u suštini, poseban vox populi model. Svaki građanin s računalom i pristupom internetu može izraziti svoje mišljenje, stav ili podijeliti informaciju koju je dobio posredstvom svjedočenja nekom događaju ili na druge načine, artikulirati ga i ta informacija može biti zamjećena, a zamijećen može biti i sam autor tog bloga. Na posljetku, blogovi se, mogu koristiti i koriste se u digitalnom marketingu, odnosno u svrhe reklamiranja ili PR promocije pa je stoga prilikom konzumiranja blog sadržaja iznimno bitno provjeriti sve parametre kao što su autor, domena, tema, svrha objavljivanja blog sadržaja i slično. U ovom kontekstu, blogovi su jedan od glavnih oblika sadržaja s kojim se tvrtke pokušavaju “popeti” na Google tražilici čemu je krajnji cilj i povećanje količine posla I naravno, profita.