Nakon Zaljevskog rata Irak je postao meta SAD-a. SAD je uvjeravao svjetsku i međunarodnu javnost kao i institucije da postoji globalna prijetnja od stane Iraka. Ova je prijetnja opravdana navodnim postojanjem oružja za masovno uništenje kao i prijetnjom od terorizma. Iako su se u Iraku provodile inspekcije, navedene optužbe nikada nisu potvrđene te se sve više uočavalo kako iza sve postoji jedna druga pozadina. Naime, stručnjaci danas upozoravaju da je SAD u navedenom imao svoje vlastite interese koji se odnose na interese njegovih elita te na energetske interese. Cijela situacija kulminirala je ratom koji je započeo 2003. godine i trajao je sve do 2011. U to je vrijeme Irak bitno gospodarski oslabio, a situacija je dodatno zakomplicirana 2012. godine s novom prijetnjom od tzv. Islamske Države. Stoga se može reći kako je Irak, poradi svoje geopolitičke pozicije zanimljiv svjetskim silama te da one često kreiraju politiku koja će se prema Iraku provoditi, a ona nikako nije usmjerena prema dobrobiti iračkog naroda bez obzira što se često poziva na dobrobit, upravo, Izraelaca, odnosno što se njihovom dobrobiti opravdavaju često i nehumani te prema međunarodnim konvencijama nedopustivi potezi. Jedan od takvih poteza je i oružani napad na Irak koji nikako nije u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda koja naglašava da se međunarodni odnosi trebaju rješavati mirnim putem, a ne oružanim napadima.