Premda terorizam vuka samotnjaka nije nov fenomen, posljednjih se godina bilježi porast broja terorističkih napada vukova samotnjaka i promjene u načinima kojim se radikaliziraju i djeluju. Jedan od uzroka takve promjene leži u sve većoj rasprostranjenosti i dostupnosti sofisticirane i povoljne tehnologije, posebice interneta. Internet im omogućava da se samostalno radikaliziraju te brže i lakše nego ikada naiđu na potrebne informacije za planiranje i provođenje terorističkih napada. Shodno tome, ovaj rad nastoji opisati ulogu interneta u radikalizaciji i djelovanju vukova samotnjaka. Analizirana su četiri tipična slučaja vuka samotnjaka: Anders Breivik, Nidal Hasan, Colleen LaRose i Humam al-Balawi. Navedeni slučajevi se u određenim karakteristikama razlikuju, no sve ih povezuje činjenica da su u nekom obliku koristili internet u svojoj radikalizaciji i djelovanju. Anders Breivik se internetom koristio u diseminaciji ideoloških stavova, prikupljanju potpore za svoje djelovanje, promoviranju vlastitog manifesta i nabavci materijala za izradu eksploziva. Nidal Hasan je putem e-maila komunicirao s jednim od vođa al-Kaide, Anwarom al-Awlakijem, zaduženog za regrutaciju i motiviranje pojedinaca na izvršenje terorističkih napada. Colleen LaRose je “vučica” koja je financirala i regrutirala teroriste putem interneta, a njena radikalizacija se u potpunosti odvijala virtualno. Humam al-Balawi je na internetskim forumima stekao status visoko cijenjenog animatora pod pseudonimom “Abu Dujana”. Sva četiri slučaja pokazatelji su širokog spektra mogućnosti koju internet pruža vukovima samotnjacima u njihovoj radikalizaciji i djelovanju.