Abstract | S obzirom da je nanotehnologija jedna od najmlađih znanosti evidentno je kako ona ima još mnogo mjesta za napredovanje. Međutim, jedan od ključnih problema u okviru njenog evolutivnog napretka jest taj što ostale grane znanosti nisu na odgovarajućoj razini i to uvelike usporava razvoj same nanotehnologije. Samim time, još uvijek nije moguće govoriti o ozbiljnim projektima unutar ove ''problematike'', no već je sada razvidno kako će njena primjena biti širokospektarna, naime danas je ona još uvijek ograničena na laboratorijski prostor i trenutno egzistira isključivo unutar njega. Bitno je naglasiti kako načelo rada nanotehnologije i projektiranje nanotehnoloških uređaja počiva na oponašanju primjera mehanizama iz prirode, što upućuje na činjenicu kako veliku pozornost treba posvetiti upravo samoj prirodi i njenom funkcionalnom ''karakteru'', jer je posve jasno kako nam ona još mnogo toga ima za ponuditi. Uostalom i sama živa bića su satkana od guste mreže različitih i prirodnih nanouređaja. Po mom osobnom sudu, nanouređaji u nekakvom svijetu budućnosti bi najveću primjenu trebali imati u medicini iz razloga što nude velike mogućnosti u sprječavanju i liječenju najtežih bolesti (na teoretskoj bazi, nanouređaji bi trebali biti u mogućnosti djelovanja u samom epicentru bolesti, kao što je primjerice razbijanje kancerogenih stanica na ugroženom organu). Također je i veliko pitanje to kako će proizvodi ove grane znanosti utjecati i na čovjekov okoliš, odnosno na ekologiju u globalu, jer kao što znamo sve ima svoje dvije strane, pa tako i u ovom slučaju postoji potencijalna opasnost od krivog rukovanja i eventualne uporabe u razorne svrhe. \No, mislim da je jako bitno ovu naučnu sferu kao i sve ostale, sagledavati, a samim time i razvijati prvenstveno u humanističke svrhe, jer na kraju krajeva ovakve inicijative samo u tom obrascu i imaju puninu svoje primjene. |