Otpad je svaka tvar ili predmet koji posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Komunalni otpad je otpad iz kućanstava, te otpad iz proizvodne i/ili uslužne djelatnosti ako je po svojstvima i sastavu sličan otpadu iz kućanstava. Količine komunalnog otpada povećavaju se sukladno napretku društva, tj. gospodarskom rastu i poboljšanju kvalitete života. Time zbrinjavanje komunalnog otpada predstavlja jedan od najvećih ekoloških problema modernog društva. Europske direktive o gospodarenju otpadom i zakon o otpadu definiraju strogi hijerarhijski slijed zbrinjavanja otpada i to redom: prevencija nastajanja otpada, ponovna uporaba, materijalna oporaba te kao zadnji korak energijska oporaba ili druge vrste obrade prije konačnog odlaganja ostatnog otpada. \Navedena rješenja primjenjuju se i iscrpljuju tim redom, smanjujući svaki put količinu otpada za daljnju obradu. U Europskoj uniji se svake godine odbaci približno 2,5 milijarda tona otpada, od čega se oko 10 % (260 milijuna tona) odnosi na komunalni otpad. Do 2000. godine bilježen je godišnji porast nastalog komunalnog otpada u iznosu od 2 % do 3 %, međutim nakon 2000. godine zaustavljen je rast po ovako velikoj stopi uglavnom zahvaljujući mjerama za suzbijanje nastajanja otpada. U razdoblju od 1995. do 2009. godine udio recikliranja se povećao s 11 % na 24 %, kompostiranja s 6 % na 17,4 %, te spaljivanja s 15 % na 20 %, što je rezultiralo smanjenjem odlaganja sa 68 % na 38 % u promatranom razdoblju. U Republici Hrvatskoj je u 2009. godini pokrivenost stanovništva organiziranim sakupljanjem otpada iznosila 97 %, te je ukupno proizvedeno 1 743 211 t komunalnog otpada. Veliki problem predstavlja činjenica da je od ukupno sakupljenog otpada iste godine čak 97 % završilo na odlagalištima. Budući da su ostale metode zbrinjavanja otpada slabo razvijene u RH, vršena je analiza o količinama i vrstama otpada koji se stvara u kućanstvima, kako bi se utvrdio udio otpada koji bi se mogao oporabiti.