U ovom diplomskom radu opisano je dobivanje prahova koji se upotrebljavaju kod proizvodnje reznih pločica od tvrdih metala, postupci usitnjavanja prahova i proces same proizvodnje tvrdih metala kroz postupke kompaktiranja i sinteriranja. Dan je pregled važnijih svojstava tvrdih metala i njihova podjela prema ISO 513 standardu. Kako se u današnje vrijeme kod obrade metala rezanjem zahtijevaju visoke performanse reznih alata, zbog razvoja novih teško obradivih materijala i visokobrzinske obrade, sve je češća primjena tvrdih prevlaka koja im znatno poboljšavaju mehanička i tribološka svojstva. Tvrde prevlake najčešće se nanose CVD ili PVD postupcima, kao jednoslojne, višeslojne, stupnjevane, prevlake sa nanoslojevima, nanokompozitne ili trostruke prevlake, pa su opisani principi odvijanja procesa i svojstva prevlaka nanesenih ovim postupkom. Slojevi koji se najčešće nanose su na osnovi titana (Ti\N, TiC\N, TiC, TiAl\N). Moguće je nanositi i prevlake slične dijamantu, a u novije vrijeme koriste se i Cr\N prevlake, te prevlake koje sadrže hafnij i cirkonij koji u kombinaciji s ostalim elementima pokazuju izvrsna svojstva. Zbog sve veće primjene suhe obrade i obrade s minimalnom potrošnjom sredstava za podmazivanje, u svrhu smanjivanja koeficijenta trenja razvijene su posebne prevlake volfram-disulfida i molibden-disulfida. Efekti primjene prevlaka na životni vijek alata vidljivi su kod usporedbe rezultata za prevučene i neprevučene alate u raznim uvjetima obrade, a u zadnjem poglavlju dan je pregled postupaka ispitivanja važnijih svojstava prevlaka.