Trenažeri gornjeg dijela tijela koji trenutno postoje na tržištu nisu adekvatni za trening tehnike, sinergije mišićnih grupa, a upitna je i njihova uloga u pravilnom razvoju mišića potrebnih za rotaciju gornjeg dijela tijela oko vertikalne osi. Problemi trenutnih trenažera rezultat su neprovedbe adekvatnih biomehaničkih analiza potrebnih kretnji koje trenažer mora omogućiti vježbaču. Da bi omogućili ispravnu konstrukciju jednog takvog trenažera provedena je analiza tržišta iz koje se ustanovilo da ponuda na svjetskom tržištu je praktički nepostojeća. Izuzev nekoliko patenata, koji su kako je naša analiza kasnije pokazala neadekvatni, ne postoji ni jedna sprava koja bi na približno vjeran način simulirala potrebne kretnje. Provedena je gruba revizija sportova kako bi se ustanovilo koji sportovi bi imali koristi od jednog ovakvog trenažera. Između povećeg broja sportova izabrani su oni predstavnici koji će najbolje aproksimirati tražene. Na tim sportovima pomoću raznih mjerenja prilikom izvođenja kretnji, te pregledom video sadržaja ustanovljene su zajedničke karakteristike koje su potom preslikane u kretnje koje bi naš trenažer trebao omogućiti. Kada smo definirali kretnje pristupili smo biomehaničkoj analizi tih kretnji na uzorku od više vježbača različitih antropometrijskih mjera. Najprije smo kamerom snimali željene kretnje vježbača te smo nakon toga izvršili analizu pomoću softvera Kinovea. Kako bi dobili željene trajektorije pokreta dobivene podatke smo iskoristili za konstruiranje krivulja sa jasno definiranim radijusima pomoću softvera Catia V5. Na kraju je provedena usporedba mjernih rezultata. Na temelju analize potvrđena je pretpostavka o konstrukcijskoj greški postojećih trenažera koji su pretpostavljali da se centar osi rotacije lakta prilikom izvođenja definiranih kretnji nalazi na centralnoj osi vježbača. Stvarna os rotacije lakta nalazi se pomaknuta izvan tijela vježbača i nesimetrična je za lijevu i desnu stranu tijela, štoviše centralna os vježbača nije fiksna za vrijeme izvođenja pokreta nego se kreće po nekoj krivulji koja također ima središte izvan tijela vježbača. Na temelju ovih saznanja dali smo slijedeće prijedloge za konstrukciju trenažera: doziranje sile mora biti precizno, treba postojati mogućnost regulacije amplitude pokreta, uređaj mora imati sigurnosni mehanizam i prilagodljivost za vježbanje obje strane tijela, naletna površina sustava za prijenos opterećenja mora pratiti trajektoriju točke tijela koja se naslanja na naletnu površinu, centar rotacije sustava za prijenos opterećenja mora biti podudaran sa trenutnim centrom rotacije tijela.