Vestibularni aparat sastavni je dio slušnog i ravnotežnog organa, uha. U početnom dijelu rada opisana je anatomija uha koje se dijeli na vanjsko, srednje i unutarnje uho. Prema tom redoslijedu opisani su sastvni dijelovi pojedinih segmenata. Vestibularni aparat nalazi se u unutarnjem uhu i sastoji se od tri polukružna kanalića, s po jednom pridruţenom ampulom na svakom kanaliću te od mjehurića i vrećice. Također je ukratko opisana i Menierova bolest, poremećaj kod kojeg dolazi do oštećenja membrana vestibularnog aparata, a time i poteškoća u sluhu i ravnoteži. U daljnem tijeku rada napravljen je model pomoću jednostavnih geometrijskih oblika. Membrane vestibularnog aparata aproksimiraju se osnosimetričnim ljuskama, te se pretpostavlja homogenost i izotropnost membrana. Pristupa se proračunu membranskih naprezanja i faktora naprezanja pomoću osnovnih jednadžbi iz teorije ljusaka. Pojava naprezanja najzastupljenija je kod vrećice i smanjuje se preko mjehurića i ampula do polukružnih kanalića. U posljednjem dijelu pojašnjavaju se sve veličine koje se ušle u proračun, te se analiziraju rezultati dobiveni proračunom. Ustanovljeno je da su naprezanja u vrećici daleko veća od naprezanja u ostalim membranama. Uzrok takvoj pojavi su plitki elipsoidni oblik, koji podrazumijava malu zakrivljenost membrane, i mala debljina stijenke membrane. Uočena je veoma slična pojava kod Menierove bolesti, gdje je vrećica prva od vestibularnih membrana zahvaćena oštećenjima. Nakon toga se javljaju oštećenja u mjehuriću, zatim u ampulama i na kraju u polukružnim kanalićima, što odgovara rezultatima dobivenim pomoću proračuna. Pretpostavlja se, na temelju modela i stvarnih saznanja, da su oblik i veličina membrane te debljina stijenke značajan faktor u napredovanju Menierove bolesti.