U radu su opisana električna svojstva polimera, počevši od dielektrične konstante, zatim dielektrični faktor rasipanja, dielektrična polarizacija, električni i toplinski gubici u dielektriku. Također je opisano svojstvo električne provodnosti kao i problemi kod primjene. Najčešće korišteno električno svojstvo polimera je dielektrična konstanta. Vrijednosti dielektrične konstante uvelike su određene prirodom i rasporedom veza u primarnoj strukturi. Faktori rasipanja polarnih polimernih materijala su općenito mnogo viši nego kog nepolarnih polimera, a mijenja se s temperaturom i frekvencijom kao i većina električnih svojstava. Dielektrični gubici predstavljaju gubitke energije koji se u materijalu pod utjecajem polja pretvaraju u toplinu, te povisuju temperaturu materijala. Da bi se moglo procijeniti da li je materijal pogodan za odgovarajuću primjenu, potrebno je poznavati svojstva materijala i moći izračunati stvarne električne gubitke. Amorfni polimeri imaju dobro svojstvo otpornosti na električni kvar za razliku od djelomično kristalnih polimera i kristalastih polimera. S povišenjem temperature i frekvencije dielektrična snaga neprestano opada, također ovisi i o vremenu, stanju materijala i razini opterećenja pri uporabi. Električne vodljivosti pojedinih vrsta materijala se razlikuju u redovima veličine. Za razliku od metala, uobičajeni polimeri su slabi vodiči električne struje. Razlog je u njihovoj kemijskoj strukturi. \No postoje iznimke čije provodnosti dostižu one poluvodiča te otvaraju razne mogućnosti primjene.