Osnovna namjena alatnih strojeva je omogućiti obradu dijelova traženih oblika i dimenzija, prihvatljive točnosti uz što veću ekonomičnost. Današnji zahtjevi na proizvodno tržište sve su stroži, kako na povećanje kvalitete, varijantnosti proizvoda tako i na brže vrijeme isporuke. Kako bi pratili te zahtjeve nužno je posjedovati alatni stroj koji posjeduje odgovarajuću točnost izrade i radnu točnost. U ovom radu obrađuju se upravo metode ispitivanja stroja koje opisuju točnost i funkcionalnost numerički upravljanog alatnog stroja. U prvom dijelu rada opisuju se osnovne komponente i značajke numerički upravljanog alatnog stroja koje utječu na njegovu točnost, mjerna oprema koja se za to koristi i načini na koje se mogu provesti mjerenja. Nakon mjerenja pokušava se na temelju rezultata definirati što je uzrokovalo grešku, te način na koji se može ispraviti, sve u vidu povećanja točnosti stroja. Način na koji će se vršiti mjerenja i ocjenjivanje rezultata definiran je normom ISO 230-2 koja se primjenjuje za ispitivanje točnosti i ponovljivosti pozicioniranja numerički upravljanih osi stroja. Vrlo je važno na koji se način mjere greške na stroju što je i prikazano u poglavlju 4., odnosno ispitivanjem volumetričke točnosti pozicioniranja. Mjerenjem dijagonala u radnom prostoru dolazi se do informacija o svim greškama na stroju, za razliku od linearnih mjerenja, jer linearna grešaka samo je jedna od volumetričkih grešaka. Generiranjem kompenzacijskih datoteka i korištenjem u upravljačkoj jedinici stroja, pokazuje se da mjerenje volumetričkih grešaka bitno utječe na točnost stroja. U nastavku rada izvršeno je ocjenjivanje rezultata mjerenja dobivenih u zavisnosti od načina pozicioniranja te je prikazana metoda obrade podataka ISO 230-2 standardom, kojima se opisuju točnost i ponovljivost pozicioniranja numerički upravljanih alatnih strojeva.