Granična čvrstoća trupa postaje sve važniji element prilikom projektiranja broda. Kako bi se mogla odrediti najveća dopustiva globalna statička i dinamička opterećenja potrebno je znati koje opterećenje je konstrukcija uopće sposobna izdržati. Stanje opterećenja pri kojem dolazi do gubitka nosivosti konstrukcije tj. do njenog kolapsa, definira se kao granično stanje. Kolaps složene konstrukcije kao što je brod posljedica je kolapsa većeg broja konstruktivnih elemenata. Ovaj rad obuhvaća analizu uzdužne granične čvrstoće trupa broda sukladno inkrementalno-iterativnoj metodi propisanoj u okviru IACS CSR [1], na razini glavnog rebra, za 5 različitih brodova specificiranim u literaturi (prema ISSC, 2012, test primjer iz Committee III. I Ultimate Strenght, [2]): · Brod za prijevoz kontejnera – Model M1 · Brod za prijevoz rasutog tereta – Model M2 · Brod za prijevoz nafte s dvostrukom oplatom (Suezmax tip tankera) – Model M3 · Brod za prijevoz nafte s dvostrukom oplatom (VLCC tip tankera) – Model M4 · Brod za prijevoz nafte s jednostrukom oplatom (VLCC tip tankera) – Model M5 Modeli glavnih rebara su napravljeni u programu Maestro Modeler [6], nakon čega je proveden proračun u podprogramu LUSA računalnog sustava OCTOPUS [7]. Rezultati proračuna analizirani su na razini postignutog graničnog momenta savijanja i kolapsne sekvence te uspoređeni s rezultatima objavljenim u ISSC-2012 [2].