Stanje opterećenja pri kojem dolazi do kolapsa, definira se kao granično stanje. Kolaps broda kao složene nosive konstrukcije općenito se može definirati kao granično stanje nosivosti pri kojem konstrukcija gubi sposobnost otpora narinutom vanjskom opterećenju (vlačenje/tlačenje, savijanje, smik, uvijanje) i posljedica je kolapsa većeg broja elemenata konstrukcije [1]. Prije svega, brod može kolabrirati nakon sudara ili nasukavanja zbog neadekvatne uzdužne čvrstoće. Stoga je analiza granične čvrstoće oštećene konstrukcije vrlo važna zbog ciljeva sigurnosti i zaštite okoliša. Ovaj rad obuhvaća analizu uzdužne granične čvrstoće oštećenog trupa broda sukladno inkrementalno-iterativnoj metodi propisanoj u okviru IACS H-CSR [2], na razini glavnog rebra, za 3 različita broda, od kojih su prva dva specificirana u literaturi ISSC [3]. · P1) Brod za prijevoz nafte s dvostrukom oplatom (VLCC tip tankera) · P2) Brod za prijevoz nafte s dvostrukom oplatom (Suezmax tip tankera) · P3) Brod za prijevoz nafte s dvostrukom oplatom (Aframax tip tankera) Veličina oštećenja boka definirana je u skladu sa IACS H-CSR Pravilima. Veličina oštećenja boka i njena pozicija sistematski su varirane za vrijednosti od 0.1D do 0.8D sa korakom od 0.1D, te je za svaku od njih proračunata vrijednost graničnog momenta. Za sve razmatrane poprečne presjeke prikazana je krivulja vertikalnog momenta savijanja i zakrivljenosti za slučaj pregiba i progiba, te krivulja smanjenja graničnog momenta savijanja u ovisnosti o velični oštećenja. U skladu s tim je uspostavljena i analitička veza između veličine oštećenja boka i graničnog momenta savijanja trupa. Modeli glavnih rebara su napravljeni u programu Maestro Modeler [4], nakon čega je proveden proračun u podprogramu LUSA računalnog sustava OCTOPUS [5].